Michael Jordan često je zlatni standard s kojim se uspoređuje svaka superzvijezda u povijesti NBA lige. Čini se da je svaki rekord vezan uz njegovo ime, svaka titula podsjeća nas na njegovu dominaciju 1990-ih, a imaginacija i fizički potencijal na njegovu veličinu.
Unatoč svim priznanjima, svim naslovima i svoj mitologiji koja okružuje njegovu ostavštinu, Jordanov bivši suigrač B.J. Armstrong vjeruje da košarkaški svijet nikada nije dobio priliku vidjeti ultimativnu verziju legende Chicago Bullsa. Armstrong i Jordan igrali su zajedno veći dio pet sezona. Od 1989. do 1995., dvojac je dijelio svlačionicu i zajedno osvojio tri NBA prvenstva. Stoga, kada Armstrong govori o tome što se dogodilo tijekom zlatne ere Bullsa, dobra je ideja napraviti korak unatrag i obratiti pažnju. Na prvi pogled, njegove tvrdnje da možda nismo vidjeli najbolje od Jordana, djeluju neobično dok ga ne pročitate objašnjenje.
- Nismo vidjeli najbolje od Michaela Jordana jer doslovno nije spavao 14 godina. Nikad nisam vidio nekoga tko je toliko kompetitivno nastrojen, a on je uvijek bio spreman. Na treningu sam shvatio da je drugačiji. Svi ostali su bili umorni. I odjednom, kad je Phil Jackson zazviždao, ovaj tip se ponaša kao da je spavao 10 sati. Imate tipa koji nije spavao, nije jeo, igra karte ili što god već radi noću... I tip igra, a vi jednostavno kažete: 'Čekaj malo, kako? - kaže Armstrong.
Iza Armstrongovog stava krije se ironičan paradoks. Ističe da je isti radoholičarski pogon koji je Jordana učinio legendom svih vremena, možda također potkopao vrhunac koji je bio sposoban dosegnuti. Poznata izreka kaže kojom se poslužio James Clear, autor bestselera Atomske navike kaže: "Ne dižeš se na razinu svojih ciljeva. Padaš na razinu svojih sustava", a sustav spavanja za Jordana bio je očito narušen. U međuvremenu, LeBron James je oduvijek otvoreno govorio o tome kako je san bio glavni razlog njegove neviđene dugovječnosti i održive izvrsnosti. Naravno, čovjek se mora zapitati kako bi to izgledalo da je Jordan to shvatio ozbiljno i cijelu karijeru izgradio oko važnosti oporavka preko noći.
Legenda Bullsa službeno je igrala 15 sezona, ali je bio mentalno i fizički iscrpljen te su mu bile potrebne višestruke pauze, unatoč tome što i bejzbol ima svoje sportske zahtjeve. Naravno, nije se natjecao ni u eri s pristupom naprednoj medicini i metodama oporavka, ali san kao supermoć oduvijek je postojao. U mnogočemu, Armstrongov osjećaj naglašava koliko je Jordanova karijera zapravo bila izvanredna. Trčao je uz ozbiljan nedostatak sna, zabavljao se kad god mu je raspored dopuštao, igrao poker do ranih jutarnjih sati, pio viski kao omiljeno piće i pušio cigare na svakoj društvenoj prigodi, a ipak je (vjerojatno) postao najbolji igrač koji je ikada hodao planetom Zemljom.
Jordan je nesumnjivo bio drugačije građe i unatoč svojim životnim navikama i nedostatku odmora, i dalje je dominirao NBA ligom, čineći je globalnim fenomenom.
- Jordan je bio daleko iznimka, a ne pravilo. U sportu postoje nevidljive margine, nevidljivi dodaci, ako hoćete - dodatni sati odmora, dodatni treninzi, dodatno vrijeme za mentalno fokusiranje. Za Jordana te margine nisu previše pomaknule njihalo ni u jednu stranu, kao što to vjerojatno čine za prosječnog igrača. MJ je bio anomalija, ali govorimo o sportašu koji se događa jednom u životu i koji je uspio delikatno uravnotežiti otvoreni osobni život s neumoljivim zahtjevima profesionalne košarke - kaže Armstrong.