Sve je počelo trenutkom koji je na prvi pogled djelovao kao tehnički kvar ili čak neka vrsta "glitcha iz Matrixa". Tijekom prve utakmice osmine finala Lige prvaka između Real Madrida i Manchester Cityja (3:0 pobjeda Reala), belgijski krilni igrač iz redova Cityja, Jérémy Doku je u prijenosu uživo doslovno nestao na nekoliko sekundi.
Gledatelji su zbunjeno gledali kako se njegovo tijelo stapa s pozadinom, dok su društvene mreže gotovo odmah eksplodirale teorijama, od loše produkcije do digitalnih manipulacija. No, u stvarnosti je bilo riječ o kombinaciji boje dresa, LED reklamnih panela i sustava proširene stvarnosti koji se koristi u modernim TV prijenosima.
Doku je nosio maslinasto zeleni dres čija se nijansa gotovo savršeno poklapala s dinamičnim reklamama na rubu terena. Kako današnji prijenosi koriste napredne tehnologije za umetanje virtualnih oglasa (takozvani augmented reality, odnosno proširena stvarnost), sustav je u određenim trenucima pogrešno prepoznao dijelove njegova tijela kao dio pozadine. Rezultat je bio vizualni efekt u kojem se činilo kao da Doku potpuno nestaje.
Proširena stvarnost u sportskim prijenosima više nije novost. Već godinama gledamo virtualne reklame koje se razlikuju ovisno o državi u kojoj se utakmica emitira, grafike koje se 'lijepe' na teren, pa čak i statistike koje se prikazuju kao da lebde iznad igrača. Ono što se mijenja jest razina sofisticiranosti tih sustava. Algoritmi danas u realnom vremenu prepoznaju igrače, linije terena, pokrete kamere i svjetlosne uvjete, kako bi sve izgledalo što prirodnije. Međutim, upravo ta kompleksnost otvara prostor za pogreške koje mogu proizvesti neobične, pa i nadrealne vizualne efekte.
Dokuov slučaj nije izoliran. U nekoliko drugih utakmica zabilježeni su trenuci u kojima lopta "nestaje" iza digitalnih reklama, igrači izgledaju kao da imaju prozirne dijelove tijela, ili se sjene ne poklapaju s kretanjem na terenu. Često ljudsko oko brzo "ispravi" te anomalije i mozak ih zanemari, no kada su izraženije, stvaraju osjećaj nelagode jer krše osnovna pravila percepcije. U neku ruku, ono što vidimo više nije potpuno pouzdano.U širem kontekstu, postavlja se pitanje koja je granica između stvarnog i digitalnog u sportu. Nogomet se tradicionalno smatra jednim od "najčišćih" oblika zabave – 22 igrača, lopta i travnjak. No današnji gledatelj zapravo ne gleda sirovu stvarnost, nego slojevitu verziju stvarnosti filtriranu kroz tehnologiju. Kamera bira kut, softver dodaje elemente, a produkcija oblikuje konačno iskustvo. Kada se toj slici pridodaju AR elementi koji mogu utjecati čak i na percepciju igrača, dolazimo do situacije u kojoj prijenos više nije samo prikaz događaja, nego njegova reinterpretacija.
S druge strane, ovakve tehnologije donose i očite prednosti. Omogućuju personalizirane oglase, bogatije analize i atraktivnije prijenose koji privlače mlađu publiku. Klubovi i lige ostvaruju veće prihode, a gledatelji dobivaju dodatne informacije u realnom vremenu. Problem nastaje kada vizualni sloj počne ometati osnovnu funkciju prijenosa, jasno i vjerodostojno prikazivanje igre.
Kako tehnologija bude napredovala, ovakvi će se incidenti vjerojatno smanjivati, ali će se istovremeno pojavljivati novi, još kompleksniji izazovi.
Otvori KEKS Pay
