Na medaljaškom postolju 59. Europskog seniorskog prvenstva u karateu i parakarateu u Zadru braći Kvesić (prvaku Anđelu i brončanom Ivanu) priključio se pomalo nenadano i Ivan Martinac (75 kg) koji je, u nastupu koji bi mogao biti i njegov posljednji juriš na vrh, osvojio europsko zlato...
Doček uz "Rim Tim Tagi Dim"
Zagrebačkim osvajačima medalja na Prvenstvu Europe u karateu u ponedjeljak je priređen doček. A kako ga je organizirao Zagrebački karate savez, a ne najtrofejniji hrvatski klub Hercegovina Zagreb, a u to vrijeme je kišilo, sve je upriličeno na platou Doma sportova, gdje su braću Kvesić, Anđela i Ivana, Ivana Martinca te parakarataše Danijelu Martinović i Stipu Barića dočekali mahom mlađahni članovi Hercegovine s roditeljima. Bilo je simpatično, klinci i klinke rasplesali su se uz "Rim Tim Tagi Dim", no nama se čini da spomenuti sportaši zaslužuju i više od priređenog, što će pokušati nadograditi Vjekoslav Šafranić, karataška legenda na čelu Sportskog saveza Grada Zagreba.
Uostalom, nije slučajno premijer RH Andrej Plenković jučer primio karataško izaslanstvo, koje je predvodio predsjednik Hrvatskog karate saveza i glavni tajnik Europskog karate saveza Davor Cipek. A on je iznimno ponosan na dosad najbolji rezultat hrvatske reprezentacije na prvenstvima Europe koja nikad, na jednom kontinentalnom natjecanju, nije osvojila čak tri pojedinačna zlata. A da priča bude posebnija, čak tri medalje osvojili su članovi Hercegovine Zagreb, kluba predvođenog trenerom Danijelom Vučićem, ali i nizom drugih marljivih pregalaca, postao oslonac trofejnih pohoda hrvatskog karatea. Jer, posljednjih godina, nitko kao Hercegovci (a ovi trofejni borci su i rođeni u Hercegovini) ne puni trofejne tribine. Naime, braća Kvesić su iz Širokog Brijega, a Ivan Martinac i Danijel Vučić Brotnjaci. Uz pojedince poput Anđela Kvesića i Enesa Garibovića, posljednjih godina oslonac hrvatskom karateu bile su borbene ekipe čije su medalje ovaj put izostale. No, zato su bljesnuli pojedinci (Ivan Martinac i Ema Sgardelli), ali od njih zlato nije bilo za očekivati.
Više se ono očekivalo od Ivana Kvesića, bivšeg svjetskog prvaka, koji se nakon niza pehova vratio na najveću scenu. Ivan je najavljivao juriš na zlato, ali se spotaknuo u polufinalu protiv kasnijeg prvaka Grka Mastrogiannisa. A ostao je bez finala doslovce u posljednjim stotinkama borbe.
- Nakon što sam sekundu i devet desetinki preokrenuo borbu u svoju korist, imao sam preveliku emocionalnu reakciju i nisam ni razmišljao kako tu borbu racionalno privesti kraju. Pouka svega je da ću se od sada i kada završi borba još pet sekundi kretati kao da borba traje - kaže.
Je li toj prenaglašenoj reakciji, koja je odnijela koncentraciju potrebnu za završnicu, pripomogla i domaća publika?
- Nije, nego sam prije te akcije imao nekoliko akcija koje su bile blizu boda i sve je u tom trenu izgledalo kao finale. No, Grk je jako dobar borac od kojeg sam, evo, izgubio prvi put. A valjda je tako trebalo biti i ja sam zadovoljan i broncom jer sam, mogu neskromno reći, prikazao jedan od najboljih karatea na ovom prvenstvu.
Ponajveću senzaciju Prvenstva Europe priredio je pak Ivan Martinac, neočekivani pobjednik kategorije do 75 kilograma. I za njega je njegovo zlato bilo iznenađenje tim više što je u posljednje vrijeme razmišljao hoće li se ostaviti karatea.
- Dugo mi se vrtjela ideja o natjecateljskoj mirovini. Još sam prošle godine razmišljao o tome nakon što na Prvenstvu Europe nisam uzeo medalju, no, nešto mi je reklo da ostanem još godinu dana. Da pred domaćom publikom probam napraviti neko čudo. I hvala Bogu, sve se posložilo, pred mojim ljudima. Na najbolji mogući način svi ti pehovi, sve te muke, došli su na naplatu. Ostvario sam svoje snove.
I što sad, nakon čuda koje se dogodilo? Ide li Ivan Martinac kada je na vrhu ili nastavlja kad ga je tako dobro krenulo?
- Ne znam odgovor na to pitanje. Trebat će još malo vremena da mi se ovo slegne. S jedne strane gledano, bila bi šteta odustati, a s druge je možda i najljepše povući se na vrhuncu. Uzet ću obje stvari u obzir.
"Kolekcionar" plemenitih metala
Jako je dobro ovo što Ivan već godinama radi, a postao je veliki "kolekcionar" plemenitih metala. Kako uspijeva stalno osvajati, a njegova niska uspjeha sada je već impresivna?
- Dobro mi ide. Nije lako biti godinama na vrhu na to je dokaz kvalitete, ali i toga da imam još uvijek dovoljno motiva i vatre u sebi.
Neki kažu da je, kad si jednom na vrhu, lakše ostati pri vrhu nego se penjati na njega.
- Meni je draže biti na vrhu i braniti vrh. Imam dosta rezultata i znam koliko vrijedim, a dok nisam imao nikakve rezultate, dok sam tek ulazio u seniorsku elitu, tada mi je bilo teže. Nisam imao ime kod sudaca, nisam imao toliko samopouzdanja.
Kako će Anđelo uskoro napuniti 29 godina, zanimalo nas je što karataš s 13 osvojenih medalja na najvećim natjecanjima planira dalje.
- Nisam razmišljao o tome. Nemam neki plan. Dok budem zadovoljan i zdrav, bit ću u tome. Doduše, sada sam pogoršao ozljedu ramena koju vučem već nekoliko godina.
Hoće li i on morati na operativni zahvat na ramenu kao i njegov mlađi brat Ivan?
- Ne znam, izbjegavam to već nekoliko godina, no kad-tad ću morati - zaključio je dvostruki prvak Europe Anđelo Kvesić.
