Šok za šokom u hrvatskom sportu. Pa svako malo napusti nas netko od velikana. Nažalost, odlaze i oni relativno mladi, ljudi koji bi još mogli raditi, među takvima je i Zlatko Kranjčar. Nažalost, napustila nas je nogometna legenda, velikan našeg nogometa i sporta uopće, u godinama kada je trebao uživati u plodovima svog rada, u svojoj obitelji, djeci, unucima, u svom gradu i sa svojim prijateljima. Dio njih znao je da Cici u zadnje vrijeme nije dobro, da je bio u bolnici, ali nisu mogli očekivati da će ih probuditi ovakva šokantna vijest.
Veliki Cicin prijatelj bio je Mlinka. Marko Mlinarić nije nam mogao puno reći jer gušio se u suzama, strašno ga je pogodila smrt Cice Kranjčara.
– Nažalost, znam zbog čega zovete, ali teško mi je govoriti. Cico je moj drugi veliki prijatelj nakon Duška Popovskog koji je otišao u samo par dana. Nazvao me Niko Kranjčar u 9.45 sati i njegove četiri riječi koje je izgovorio "Mlinka, umro je tata" nikada neću zaboraviti – jedva je iz sebe izvlačio riječi Mlinka i samo uspio dodati:
– Kontaktirao sam s Nikom ovih dana i znao sam da nije najbolje, ali bio sam uvjeren da će njegov vedar duh i njegov osmijeh upisati novu pobjedu. Hvala mu za sve što je napravio za naš Dinamo, za naš Zagreb, za našu Hrvatsku – završio je u suzama Mlinarić.
Tomislav Ivković također se preko Nike zanimao za zdravlje Cice Kranjčara. No, bez obzira na to što je znao da mu je prijatelj bolestan, ujutro ga je šokirala vijest da nas je Zlatko Kranjčar napustio.
– Proteklih dana često sam se čuo s Nikom o Cici. Znao sam da je bolestan, da liječnici nisu bili baš optimistični oko njegove bolesti. Ali ovo, ovo je šok. To jutro me nazvao Niko i kad sam mu čuo glas, sve mi je bilo jasno, znao sam što se dogodilo. Užas, nemam riječi, otišao je moj Cico – jedva je nalazio riječi Tomislav Ivković.
– Ne mogu doći k sebi, pa u dva tjedna sam ostao bez dva ponajbolja prijatelja. Prvo je otišao Duško Popovski, sada pak i moj Cico. Ne znam, ne mogu doći k sebi, pa što se to događa? Ma ne samo to, pa ja sam se i sa Zlatkom Saračevićem svojedobno družio u Koprivnici, u odličnim sam odnosima bio s Krasnodarom Rorom i Slavenom Zambatom, a nikoga od njih sada više nema. Meni je ovo nevjerojatno, ostao sam bez toliko sebi bliskih ljudi. Cico Kranjčar i ja se znamo od djetinjstva, družili smo se i prijateljski i obiteljski, nikada neću zaboraviti sve trenutke koje smo proživjeli zajedno, a bilo ih je jako puno u našim igračkim danima, u onom zajedničkom radu u stožeru naše reprezentacije, ali i izvan nogometa – rekao je Ivković.
Nogometne godine uz izvan nogometna druženja proveo je Cico i sa Stjepanom Deverićem.
– Ma još od 1980. godine stalno smo bili zajedno i ne mogu sad ni zamisliti da ga više nema, ovo je strašan šok i doista ne mogu ništa reći – kazao je Štef Deverić.
Uspio naći još pokoju riječ o svom dugogodišnjem prijatelju.
– Znao sam da je bolestan i nismo se čuli u ovih zadnjih mjesec dana kako je imao problema. No, nisam ni pomislio da bi sve to ovako moglo završiti. Falit će, jako će faliti, i kao bivši suigrač i kao prijatelj. Uvijek je bio vedra duha, uvijek nasmijan, jedan je od rijetkih ljudi na ovom svijetu kod kojih nema baš ništa negativno jer on je bio takav, veliki pozitivac koji je tu pozitivnu energiju širio na sve nas. Nikad se ni na koga nije ljutio iako mu možda uvijek sve nije odgovaralo, on bi uvijek preko svega prešao i drugi dan se smijao svemu – zaključio je utučeni Štef Deverić.
