U finalu 13. Lige Hercegovine sudarile su se dvije zanimljive momčadi, Dobrkovići i Gradac. Da je netko birao, teško bi probrao bolji par, jer jedni predstavljaju upćinu Posušje, drugi općinu Široki Brijeg.
Sportsko rivalstvo
- Poznato je sportsko rivalstvo dviju susjednih općina. Teško nam je naći nekoga “slađeg” za pobijediti od Širokobriježana. Valjda slično o nama razmišljaju Dobrkovćani... Nismo ranije igrali međusobno, ali smo imali jedan malonogometni okršaj prije dvije godine na turniru “prezimenjaka”. Tada su naši Begići svladali njihove Grbešiće, rekao nam je Ante Begić, voditelj momčadi Gradac, za koju kaže da je već pet godina na okupu:
- Mi smo složna i dobro uigrana družina. Dvije godine zaredom igramo završnicu Lige Hercegovine kao prvaci općine. Ovoga smo ljeta Ligu MZ osvojili s devet pobjeda i samo jednim neodlučenim rezultatom protiv Landeka. Ma, ni oni nam se ne bi “oteli”, da smo bili kompletni. U finalu Lige MZ Posušje smo teško, ali ipak zasluženo svladali Čitluk 2:1. Nabili smo im kompleks, pet puta smo ih pobjeđivali, kaže Ante Begić.
Već smo pisali da je Gradac jedinstven, jer je njegova momčad sastavljena od samo dva prezimena – Begića i Grubišića:
- Uz Gračane, podršku nam daju Batinjani i Broćančani, jer smo ista župa. Natjecanje puno stoji, pa ove godine nismo pravili posebnu proslavu, kao kada smo prvi put postali općinski prvaci, rekao nam je Begić.
Malonogometna sila
A Dobrkovići su prava malonogometna sila. Ne od jučer...
- Igrao sam 15 godina uzastopno u širokobriješkoj ligi i svašta doživio... Šest sam puta bio prvi strijelac lige, s 26, 18, 11 i ne znam sve koliko pogodaka. Volio bih da me netko jednom nadmaši, ali taj će morati proliti hektolitre znoja, kaže Ivan Soldo (već) veteran u dobrkovskoj momčadi. Uz njega, dva puta najbolji strijelac lige bio je i Dobrkočćanin Tomislav Grbešić. A 15 godina za Dobrkoviće igrao je Robert Crnjac:
- Bilo je puno lijepih trenutaka, ali i gorkih... Nije bilo lako otrpjeti tri poraza u finalima na Pecari. Dva puta “ohladili” su nas Ljutodočani (2004. i 2012. godine), jedno finale izgubili smo protiv Kočerina (2009). Tek smo u četvrtom pokušali mi podignuli pehar “u nebo”, nedavnom 1:0 pobjedom protiv Knešpolja. Bilo je i malo sreće, mogli su nas Knežepoljani “unakaziti” u prvom poluvremenu. Osim toga, turnir smo počeli nekompletni, s dva poraza (Crne Lokve 1:4, Oklaji 3:4).
