Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Sport

Evo po kome je Čilićev sin dobio ime

Kikin pokojni otac tako se zvao (Marinovoj supruzi Kristini otac je preminuo kad je imala samo šest godina – op. a.) i, eto, u njegovu čast dali smo sinu to ime. I jako nam se sviđa.
09. ožujka 2020. u 13:23 0 komentara 422 prikaza
Foto: Goran Stanzl/Pixsell

Marinu Čiliću svašta se može zamjeriti, znao nas je uzrujati i izgubiti i mečeve koje nije smio izgubiti, ali je jedno sigurno: za reprezentaciju je uvijek davao sve što je mogao. U subotu je u dvoboju protiv Indije, 11. put donio pobjedu Hrvatskoj, 11. put donio je pobjednički bod u Davisovu kupu. A nikad mu nije bilo lakše, za samo 56 minuta svladao je najboljeg indijskog tenisača Sumita Nagala, 127. igrača svijeta, prepustivši mu samo gem (6:0, 6:1), pri čemu je Indijac počasni gem osvojio tek na 5:0 u drugom setu.

– Svaki sam gem igrao maksimalno, pa i taj, jer stvari se mogu začas zakomplicirati. On je zaslužio taj gem, nisam mu ga ja dao – objasnio je Marin (31) na početku našeg razgovora.

Publika davala vjetar u leđa

A da su Pavić i Škugor pobijedili u parovima, Marin ne bi izlazio na teren. Kako mu je bilo iščekivati ishod tog dvoboja u svlačionici?

– S jedne strane mi je bilo žao, a s druge i drago što sam izašao na teren. Zbog Mate i Franka volio sam da oni pobjede, da nam donesu konačnu pobjedu. Imali su break u trećem setu, mislio sam tada da to k tome i vodi, ali izgubili su. Sa svoje strane morao sam u meč ući maksimalno usredotočeno i nedvojbeno mi je susret dan prije pomogao da se bolje osjećam na terenu. To se i pokazalo, odlično sam ušao u taj dvoboj, odigrao sam na vrhunskoj razini od početka do kraja, publika me fantastično bodrila, došli smo do velike pobjede i presretan sam zbog toga, zbog sebe, ali i cijele momčadi, pogotovo zbog naših mladih igrača Goje i Serdarušića. Dijelili su cijeli ovaj tjedan s nama, a Gojo je donio i svoj prvi bod reprezentaciji, nadam se da će ih biti još.

Još jednom se Hrvatska plasirala na završni turnir Davisova kupa u Madridu, hoće li ga ovaj put ozbiljnije napasti?

– Sigurno je da mi imamo odličnu reprezentaciju, ali ako smo svi na broju. A protiv Indije nedostajali su nam Ćorić, Dodig i Mektić, svi su bili ozlijeđeni. Imamo još osam i pol mjeseci do Madrida, nadajmo se da će se stvari razvijati u dobrom smjeru. Ako ćemo nastupiti u punom sastavu, uvjeren sam da možemo napraviti veliki rezultat.

Mogu li vam ove pobjede u Davisovu kupu, 40. i 41. za Hrvatsku, podići samopouzdanje i za nastupe na turnirima koji slijede?

– Nadam se i vjerujem da mogu. Lijepo sam trenirao, osjećao se odlično na terenu, ova dva meča svakako su mi pomogla. Pogotovo zato što smo igrali kod kuće, uz domaću publiku pred kojom nisam nastupao posljednjih godinu i pol dana, još od susreta s Amerikancima u Zadru. I to me sve jako motiviralo, dalo mi je dodatni vjetar u leđa, i zaista se nadam da ću se i u osobnoj karijeri podići s formom i da će se to pokazati i velikim rezultatima.

Vedran Martić vam više nije samo izbornik, nego i osobni trener?

– Pa, eto, dogovorili smo se za suradnju i to me jako veseli. Vedrana poznajem od malih nogu, negdje od svoje 13-14 godine i on je uistinu veliki teniski znalac. Rekao bih da je jedan od ljudi koji najviše vole tenis i koji prate svaki meč, analiziraju jako mnogo i uvjeren sam da mi može puno pomoći. Nadam se da će to i moji rezultati potkrijepiti.

Pomaže pri koncentraciji

To vaše lupkanje lopticom o pod prije servisa nekima predugo traje, žalio se i Ramanathan kojega ste pobijedili prvog dana, što vi zapravo dobivate s time, više koncentracije, odmora...?

– Ušao sam tako u neku rutinu i to ide tako, ne vidim zašto bih to mijenjao kad je u skladu s pravilima. Dobijem neko vrijeme da se pripremim za servis, da se što bolje usredotočim... Znam da neke to možda iritira, iako mi to nije namjera, ali jednostavno je tako, meni to lupkanje dobro dođe.

Nego, kako je mali Baldo?

– Baldo je odlično.

To je staro dubrovačko ime, ali rijetko u ostatku Hrvatske, kako je vaš sin dobio to ime?

– Kikin pokojni otac tako se zvao (Marinovoj supruzi Kristini otac je preminuo kad je imala samo šest godina – op. a.) i, eto, u njegovu čast dali smo sinu to ime. I jako nam se sviđa.

I kako se osjećate kao novopečeni otac, to je novo iskustvo, sve se mijenja...

– Pa, biti otac je fenomenalno. Budim se svaki dan presretan, mali Baldo nam je unio živost i veselje u život. Zasad se razvija jako lijepo i nadamo se da će u tom smjeru i nastaviti, da neće biti nikakvih problema, da će biti zdrav, što je najbitnije. I vjerujem da mi jedan takav događaj, koji je izvan mog svijeta kao profesionalnog tenisača, može donijeti užitak i napredak i u tenisu.

Supruga vas je, pretpostavljamo, oslobodila svih onih noćnih obveza oko djeteta?

– Jest – odgovorio je uz osmijeh Čilić kojega ovaj tjedan čeka nastup u Indian Wellsu.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.