Kapetan reprezentacije Bosne i Hercegovine Edin Džeko (40) sudjeluje na svom drugom Svjetskom prvenstvu u karijeri. Prvo je bilo, ujedno i prvi put kada se BiH plasirala na Mundijal - 2014. godine u Brazilu, kada je Zmajeve s klupe vodio izbornikm Safet Sušić. Uoči prve utakmice protiv domaćina Kanade, koja se igra večeras (petak) od 21 sat po našem vremenu, Players Tribune objavio je Džekino emotivno pismo djeci Bosne i Hercegovine.
Osim toga, samo nekoliko sati pred večerašnji, prvi nastup izabranika Sergeja Barbareza u Torontu, Džeko je na svome Facebook profdilu objavio zanimljivu poruku:
- Vrijeme za priču je završeno. Sada postoji samo jedna istina – teren. A na njemu ćemo dati sve od sebe. Zbog nas, zbog grba koji nosimo na dresu i zbog svih onih koji vole Bosnu i Hercegovinu. Svjedok sam već 19 godina koliko reprezentacija znači našem narodu, ali u proteklih nekoliko tjedana osjetio sam možda i najveću ljubav, podršku i poštovanje prema nama igračima i stručnom stožeru. Zato, u svoje ime i uime suigrača, mogu obećati samo jedno – da ćemo na terenu učiniti sve kako bismo se odužili za povjerenje, podršku i vjetar u leđa koji nam dajete. Sanjali smo ovaj trenutak i dosanjali ga. Sada živimo svoj san. Dišemo kao jedno i borimo se zajedno do posljednjeg daha za jednu i jedinu Bosnu i Hercegovinu. Neka nam je sa srećom - stoji u emotivnoj poruci bh. kapetana.
S druge strane, Džeko je u pismu, koje je posvetio djeci BiH, iznio teška sjećanja na djetinjstvo pod opsadom Sarajeva, koja je započela kada je imao šest godina. Opisao je kako se s obitelji skrivao u malom stanu od četrdesetak kvadrata gdje je petnaest ljudi spavalo na podu, dok su vani vrebali snajperisti i odjekivale eksplozije. Od stvarnosti su, kako navodi, bježali igrajući Monopol. "Ali rat nije imao nikakvog smisla. Toliko nevinih ljudi je ubijeno, a zbog čega? Zbog novca. Moći. Nečijeg ega. A u stvari ni zbog čega. Danas, kada na vijestima vidim rat bilo gdje u svijetu, osjetim mučninu u trbuhu. Ne želim to više gledati, nigdje na svijetu", poručio je Džeko u pismu,
Nakon završetka opsade tereni u gradu bili su spaljeni do temelja, a bijele linije iscrtavane su po sprženoj zemlji. Džeko u pismu potom ističe ulogu svog oca koji ga je vozio na treninge u pauzama posla i uvijek mu govorio da je najvažnije biti dobar čovjek i poštovati sve ljude jednako. Nogometni put odveo ga je iz Željezničara u češke Teplice za odštetu od 25 tisuća eura, nakon čega je preko Wolfsburga ostvario transfer u Manchester City vrijedan 37 milijuna eura, a potom zaigrao i za Romu. "Odrastao sam u ratu. Odjednom sam živio u bajci", naglašava kapetan BiH, dodajući kako "nikada ništa nije nemoguće".
U pismu se prisjetio prvog plasmana na Svjetsko prvenstvo 2014. godine, ali i teškog puta do ovogodišnjeg Mundijala. Otkrio je dramatične detalje s utakmica protiv Walesa i Italije. Zbog ozljede ramena u zadnjoj minuti produžetka protiv Italije u Zenici, jedanaesterce nije mogao niti gledati, već je s klupe, zatvorenih očiju i u zagrljaju s izbornikom, samo slušao huk s tribina. Nakon pobjedničkog gola Esmira, uslijedila je erupcija oduševljenja.
Usprkos tome što u 40. godini života trpi velike fizičke napore i uzima lijekove protiv bolova, napadač ističe da je svaka žrtva vrijedila jer na terenu i dalje osjeća sjaj u očima. Džeko je pismo zaključio snažnom porukom usmjerenom protiv društvenih podjela u domovini, naglašavajući da igra za dječake i djevojčice sa sarajevskih ulica te za sve različite kulture i religije koje čine njegovu zemlju prelijepom. "Nema veze živite li u Sarajevu, Rimu ili St. Louisu... Nema veze jeste li muslimani, židovi, katolici ili pravoslavci.... Nikada ne zaboravite odakle dolazite. Vi ste Bosanci i Hercegovci. Svijet je vaš", zaključio je Džeko.
Otvori KEKS Pay
