Jedan je ciklus završen, novi treba čekati - moglo bi se reći za aktualni trenutak RK Čapljina. Podsjećamo, ciklus je završen utakmicom finala kupa prije nepune dvije i pol godine protiv banjolučkog Borca.
Novi sastav
Nitko tada nije mislio kako za tako kratko vrijeme od momčadi koja je stigla do finala neće biti nikoga. Već iduće sezone Čapljina nakon odlaska 15-ak igrača ispada iz Premijer lige i natjecanje nastavlja u Prvoj federalnoj ligi. Dok je prošle sezone u momčadi bio još po koji junior iz te pobjedničke generacije, u tekućoj sezoni totalno je novi sastav o čijim dosezima trener Dragan Suton kaže:
- Osmo mjesto i deset bodova i nije loš rezultat kada se pogleda da smo i u odnosu na prošlu sezonu radikalno pomladili sastav. Realno, mogli smo i više, ali mladost ekipe ima svoje limite. Znalo se dogoditi da podcijenimo protivnike, što je luksuz koji mladi igrači ne smiju sebi dopustiti. Ako ne uđu u utakmicu maksimalno ozbiljno, lako im se to osveti. Bilo je lutanja, traženja, ali osobno sam zadovoljan. Odmor je bio kratak, ovoj ekipi treba puno rada. Nastavljamo gdje smo stali, na proljeće očekujem daljnji iskorak.
Naglašava se da su mladi iz doline i delte Neretve fizički predodređeni za rukomet. Međutim, dojam je da im profesionalni pristup nije jača strana, može li se u tom pogledu nešto promijeniti?
- Teško, jer takav je način života ovdje, kod nas, nedovoljno brige za djecu, pionire, kadete, juniore, koji kreću u rukometne vode. Najveći problem sredine je taj što se uči živjeti lagano i lagodno, rijetki su koji to uspiju prevladati i napraviti velike karijere.
Dojam je da su pri tome uspješnije djevojke, zašto?
- Cure su ozbiljnije od muškaraca koji obično idu linijom manjeg otpora, a djevojke ako vole rukomet, idu do kraja. Momci čim vide priliku da se malo opuste, tako se i ponašaju, dok cure uvijek žele više i bolje. Recimo i to, mi trenutačno nemamo ženskog pogona, ali iz ranijih generacija Ivana Krešić igra u Lokomotivi, juniorska je reprezentativka Hrvatske, Dragica Đono koja trenutačno nastupa za Podravku te Kata Pavlović koja je stigla do Bundes lige, seniorske su reprezentativke. One to nekako više vole i ozbiljnije su.
Mentalitet
Kad se pogledaju muški i ženski pogon Čapljine u posljednjih 15-ak godina, masovnost je kud i kamo na muškoj strani, ali bi ih djevojke po dosezima mogle prestići? - Pa upravo iz razloga ozbiljnosti, kad se treba više raditi, više pripremati, kad se treba izabrati klub u kojem će se napredovati, momci su više gledali kako će im biti lakše i gdje će više uzeti novca. Međutim, novac se ne uzima u 17., 18., 19. godini, nego tako iza 25-te, kada se naplaćuje ono što se do igračke zrelosti radilo. Kod nas nije tako, daj odmah ako može. Ako može, polako ćemo, to je najveći problem igrača s ovih prostora. Meni je Noka (Zvonimir) Serdarušić svojedobno govorio – da ne smije u ekipi imati puno igrača s Balkana. To je put u propast – vole naći neki izgovor, dok neosporno manje nadareni igrači iz Skandinavije “ginu” na parketu. U pitanju je mentalitet, što bi trebalo rješavati sustavnim radom od malih nogu, a gdje su nam za to uvjeti?
