Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić već po tradiciji gost je Večernjeg lista u našem božićnom trobroju. "Je li iza vas najmanje stresna izbornička godina?", pitali smo izbornika na početku intervjua koji smo vodili u Varaždinu.
– Ova je godina bila jako uspješna za reprezentaciju. Ostvarili smo plasman na Svjetsko prvenstvo bez puno stresa, bez puno problema. Imali smo deset utakmica ove godine; osam pobjeda, jedan remi, jedan poraz – od Francuske. Taj poraz bio je malo nezgodan, jer se dogodio u četvrtfinalu Lige nacije, i to nakon jedanaesteraca. Ali, sve u svemu – bila je to zaista najmanje stresna godina – odgovorio je izbornik.
Bila je ovo i godina slavlja u osobnom smislu, ostvarili ste stoti nastup na klupi reprezentacije?
– Upravo tako – osam punih godina na čelu reprezentacije. Zahvalan sam svima koji su bili barem i jednu minutu dio tog mog puta; od igrača do svih oko reprezentacije. To je osam prekrasnih godina i hvala dragom Bogu na mudrosti i strpljenju koje mi je dao da ih odradim. Jer, bio je to i trnovit put, s dosta teških trenutaka, ali na kraju – pamtim samo ono što je bilo lijepo, za nas dobro rezultatski. Iskreno, nisam očekivao da ću ostati sto utakmica, ali ispalo je zaista sjajno i idemo dalje.
Najdraža pobjeda u prvih stotinu utakmica?
– Ne moram puno razmišljati: to je pobjeda nad Engleskom u polufinalu Svjetskog prvenstva, kada smo ostvarili najveći uspjeh hrvatskog nogometa – plasman u finale. To je za mene najveća utakmica reprezentacije svih vremena.
Kojeg se trenutka iz 2025. najradije sjetite?
– Tri stvari bih izdvojio: najprije veliku pobjedu nad Francuskom u Splitu 2:0, prvu na našem tlu protiv tog suparnika, zatim 100. i 101. moja utakmica na klupi – u njima smo se jako bili primaknuli Svjetskom prvenstvu – te na kraju pobjeda nad Farskim Otocima u Rijeci nakon koje smo osigurali plasman.
Godinu na izmaku obilježilo je i nepozivanje Luke Sučića u reprezentaciju zbog odlaska iz tabora momčadi na sestrinu svadbu. To je imalo jak odjek u javnosti. Je li taj događaj možda narušio ozračje u reprezentaciji, kako je on djelovao na momčad?
– To je samo ojačalo zajedništvo u reprezentaciji, igrači su nakon toga bili još jači, čvršći, homogeniji. Moja definicija obitelji unutar reprezentacije glasi: poštovanje reda, poštovanje pravila, zna se kada se dolazi, zna se kada se odlazi i zna se tko je glava kuće. Po onima koji su lupali po meni nakon toga, definicija obitelji u reprezentaciji jest – dođi kad hoćeš, otiđi kad hoćeš, igraj kad hoćeš, radi što hoćeš. Zahvaljujući mojoj definiciji reprezentacije, Hrvatska je osvojila srebro i broncu. A Luka Sučić je konkurentan igrač, u krugu je kandidata za reprezentaciju, mi smo razgovarali i prije tog događaja i poslije njega. Oko tog događaja stvorena je nepotrebna afera, u kojoj cilj nije bio Luka Sučić, nego sam cilj bio ja. Bio je to atak na mene, zbog nekih mojih izjava tijekom ljeta. A cilj je bio stvoriti nered, da uruše ovo što mi radimo. Međutim, i mene je to još više ojačalo i očvrsnulo. A pokazalo se da su sve odluke koje sam donosio bile ispravne.
Činjenica je da ste kao izbornik u fokusu javnosti; i za vrijeme okupljanja reprezentacije, a i izvan njih, kada se pojavljujete na vjerskim skupovima, koncertima...?
– Javne istupe kao izbornik imam za vrijeme okupljanja reprezentacije, uoči i poslije utakmica i nakon toga se povlačim. Sve što govorim tada – nastupam u ime reprezentacije i nju zastupam. A sva moja pojavljivanja izvan reprezentacije – ona su u moje osobno ime, u ime Zlatka Dalića; Livnjaka, Varaždinca, Hrvata. Ja znam tko sam, što sam, znam za što živim i u što vjerujem. Ponosan sam na svoje podrijetlo i rodnu grudu. Jako dobro znam kako je nastala hrvatska država i stoga cijenim i izuzetno poštujem žrtvu ljudi koji su dali svoje živote za Hrvatsku, koji su ostajali bez dijelova tijela za Hrvatsku, bez svega najvrjednijeg što imaju. Ja to štitim i uvijek ću štititi, nitko me neće pokolebati niti zaustaviti u tome. Nisam radikalan, nisam ekstreman niti želim to biti, dapače, želim samo zastupati i promicati vrijednosti hrvatskog naroda, a to su obitelj, zajedništvo, domoljublje, vjera. To je moj jedini cilj. U politici ne sudjelujem, u nju se ne miješam, ona me ne zanima. Ja samo štitim vrijednosti na kojima je Hrvatska nastala, da možemo u njoj uživati, u svojoj zemlji za koju mislim da je najbolja i najljepša u Europi.
Nešto više od šest mjeseci prije početka Svjetskog prvenstva hrvatska javnost još ne zna tko će Hrvatsku voditi nakon SP-a. Kakav je vaš status?
– Ugovor za mene nikada nije predstavljao nikakvu prepreku, dakle moj ugovor najmanji je problem. Moj je fokus sada samo na Svjetskom prvenstvu, na pripreme za taj turnir, a za sve što dolazi kasnije – ima vremena. Ja sam sretan što sam izbornik, što vodim hrvatsku reprezentaciju, to je nešto što nema cijenu. A što se tiče ostanka, neću žuriti s odlukama. Kažem – ugovor nije problem, to se lako riješi. Ja sada želim samo napraviti što više s Hrvatskom u sljedećih šest mjeseci, a ima vremena za razgovore o mojoj budućnosti.
Jeste li si dali neki rok do kada biste željeli riješiti svoj status?
– Fer je bio potez predsjednika Saveza, koji mi je odmah nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo rekao da Savez želi da produžimo ugovor. Ja sam mu rekao kako i ja imam istu želju, volju i motiv, ali isto tako i da ne žurimo s tim.
Nedavno ste glasovali u Fifinoj anketi za najboljeg nogometaša svijeta, prekinuvši bojkot prema svjetskoj organizaciji. Kako je došlo do tog preokreta?
– Da, ove godine sam glasovao u toj anketi, dok sam prethodne tri godine bio jedini izbornik koji to nije činio. Time sam želio iskazati nezadovoljstvo zbog nedovoljnog respekta Fife prema hrvatskoj reprezentaciji. Ne zbog sebe, nego zbog Hrvatske. Oni stalno naglašavaju kako je nogomet globalan, kako ga treba njegovati i jednako tretirati svugdje, jednako vrednovati svačije uspjehe, a oni uspjeh Hrvatske nisu vrednovali. Umjesto da Hrvatska Fifi bude primjer male uspješne države, čija je reprezentacija ostvarila čudesne uspjehe, i da Hrvatska Fifi bude ona koju će prvu isticati, oni su nas pozicionirali daleko iza svih. Evo, sada – uoči Svjetskog prvenstva – odlučio sam glasovati, da situaciju ne pogoršavam dodatno.
Je li Hrvatska dobro prošla na ždrijebu skupina Svjetskog prvenstva?
– Ne, Hrvatska nije dobro prošla. Mogli smo puno bolje proći. Dobili smo jednog velikana, za kojega smo znali da će nas dopasti, ovaj put to je Engleska, dobili smo srednjoameričku selekciju Panamu, koji ima dobre rezultate te onda i najbolju selekciju i najtežeg suparnika iz četvrtog pota, Ganu. Ona ima veliku kvalitetu, nekoliko sjajnih igrača koji igraju u engleskoj ligi, koji vrijede po sedamdeset milijuna eura. Da, mogli smo proći bolje, ali neću kukati, neću tražiti nikakav alibi, mi znamo svoj cilj. Imali smo i prije teške suparnike u skupini iz četvrtog pota, na primjer u Rusiji je to bila Nigerija, a znali smo izaći s njima na kraj. Dobro ćemo skautirati sve suparnike, bit ćemo za njih spremni.
Pripremate li se uoči SP-a i na velika očekivanja hrvatske javnosti? Iza nas su dvije medalje na dva posljednja svjetska prvenstva, stoga su naše želje ponekad i neumjerene.
– Ne ponekad, nego uvijek. To što mi očekujemo – nije realno. Jer, sve što je hrvatska reprezentacija ostvarila – nestvarno je, nemoguće, fantastično! To su dvije svjetske medalje na dva posljednja SP-a, jednako kao i Francuska, a svjetski velikani – Španjolska, Njemačka, Engleska, Argentina, Nizozemska, Portugal – to nisu napravili. Engleska je posljednju medalju na SP-u osvojila 1966. godine! Mi smo svojim rezultatima podignuli letvicu jako visoko, podignuli ambicije i sad su očekivanja velika. No, mene to ne opterećuje. Ja znam da nećemo podlegnuti euforiji. Neću biti u situaciji da se moram boriti s pritiskom; ne želim ga ni sebi, neću ga staviti ni igračima. Želim da idemo na Svjetsko prvenstvo uživati u nogometu, pokazati svoju kvalitetu i napraviti što je moguće više.
U ožujku će Hrvatska igrati pripremne utakmice s Kolumbijom i Brazilom. Jesu li to možda prejaki suparnici u pripremama?
– Moja je izbornička praksa da uoči velikih turnira tražim samo jake utakmice. Ja ne bildam svoju statistiku pobjeđujući male suparnike, jer – što bih imao od toga, osim boljega postotka pobjeda... Moja je namjera u jakim utakmicama vidjeti stanje reprezentacije, vidjeti u čemu smo slabi kako bismo to mogli poboljšati, to je bit tih provjera. Da, bit će to dvije iznimno teške utakmice, Kolumbija i Brazil, ali ćemo sigurno imati jasniju sliku onoga što nas čeka u lipnju. Za usporedbu, igrači engleske reprezentacije svakog tjedna igraju utakmice najviše razine, dok mi takav podražaj nemamo. I još nešto: naš je uspjeh što tako velike selekcije žele igrati s Hrvatskom.
Koliko ste planirali pripremnih utakmica u lipnju, gdje će biti odigrane, znaju li se suparnici?
– Još dvije u lipnju. Imao sam plan da odigramo još jednu utakmicu u Americi, no bojim se da je prerano otići u SAD deset dana prije prve utakmice na SP-u. Stoga smo odlučili da obje te pripremne utakmice u lipnju odigramo u Hrvatskoj. Suparnike ćemo dogovoriti u sljedećih nekoliko dana, 10. ili najkasnije 11. lipnja reprezentacija će sletjeti u SAD, kako bismo imali barem sedam dana za prilagodbu uoči prve utakmice s Englezima.
U kojem će se kampu u SAD-u pripremati reprezentacija?
– Do 9. siječnja moramo prijaviti potencijalne kampove. Napravili smo užu selekciju od pet kampova, pa ćemo vidjeti kako će se rasplesti situacija. Naime, reprezentacije iz prve jakosne skupine imaju prioritet u odabiru kampova, pa ćemo vidjeti što će nam preostati. Ma, kamp meni i nije toliko bitan: sjećam se kampa u Rusiji, Šumska rapsodija, hotela s dvije zvjezdice, u šumi, katastrofa... A bio nam je najbolji kamp jer smo iz njega došli do drugog mjesta na svijetu.
Stručni komentator HTV-a, uvaženi kolega Anton Samovojska, konstatirao je kako Hrvatska više nema nogometaša vrhunske, svjetske klase. Kako ste doživjeli tu izjavu?
– Činjenica je kako mi sada nismo onakvi kakvi smo bili 2018. godine. Mi smo tada imali okosnicu reprezentacije u igračima Real Madrida, Barcelone, Intera, Milana, Juventusa, Atletica, Liverpoola, a sada to nije slučaj. Sada nemamo tako širok izbor igrača, nama su i dalje nositelji igre stariji igrači, Modrić, Perišić i Kramarić te Gvardiol i Stanišić, dok nam preostali igrači ne igraju ili igraju jako malo. Na primjer, Majer, Baturina, Luka Sučić, Matanović, Ivanović, Šutalo... nisu u svojim klubovima na razini na kojoj bi trebali biti. I oni moraju iskoristiti nazočnost Luke, Perišića i Kramarića, pa i Kovačića, koji nam je također jako važan. Zato je Samovojska bio u pravu. Međutim, slično stanje kao sada bilo je i u Kataru 2022. godine, pa smo napravili vrhunski rezultat.
Otvori KEKS Pay
