Sasvim je moguće da na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Kataru, stoperski par hrvatske vrste budu dvojica Šutala - Boško i Josip. Nedovoljno je poznato da su obojica rođeni Čapljinci, da im roditelji žive na čapljinskom području, donosi Večernji list. Nisu ni u kakvom bližem srodstvu. Boško je iz Doljana, dok je Josip iz Svitave, obojica su dvadesetdvogodišnjaci, zajedno su počeli trenirati u Neretvi iz Metkovića. Isti im je bio i trener Bariša Majić, zvani Braco. Jedno vrijeme kao stoperski par, igrali su u tandemu, rastavio ih je Josipov odlazak u Dinamo 2014. godine, dok je Boško iz Neretve otišao u RNK Split 2015. godine.
Izbili u prvi plan
Dvojica Šutala izbila su u prvi plan nakon što je Josip vrlo uspješno debitirao u A selekciji Hrvatske, dok je Dinamo Boška, kao važnu akviziciju, doveo iz talijanske Atalante. Boško je kapetan U-21 reprezentacije, za koju je igrao i Josip. Putovi su im se spojili poslije nepunih osam godina. Josip je imao na oko jednostavan nogometni put iz Neretve koja je očito rasadnik nadarenih igrača, prešao je u kadete hrvatskog prvaka Dinama i tu sazrijevao kroz različite selekcije na kraju dospjevši i do A reprezentacije Hrvatske. Boško je imao složeniji put, nakon Splita produžio je za Osijek iz kojega 2020. godine prelazi u talijansku Atalantu, ljubiteljima nogometa dobro poznatog člana serije A zbog redovitih nastupa u Ligi prvaka. Poslije jednogodišnje aklimatizacije Boško je proteklu sezonu proveo na posudbi u Veroni. Dinamo je očito prozreo priliku i nakon sedam godina spojio bivši stoperski dvojac Neretve.
Međutim, to je jedna strana priče koju smo sklopili uz pomoć Mire Šutala, Josipovog oca, inače bivšeg poznatog čapljinskog nogometaša, i Marinka Šutala, Boškovog oca čija se obiteljska kuća nalazi uz sami granični prijelaz Doljane, naravno, s ove strane "vlaškog endeka". Drugi dio priče otkrio nam je Marinko Šutalo, Boškov otac. Njezina suština je da se nogometnom bave trojica njegovih sinova - najstariji Mihovil ima 24, srednji Ivan 23, a najmlađi je Boško - 22 godine. Zaista neobična priča.
- Sva trojica počela su trenirati nekako zajedno. Boško je imao možda šest-sedam godina. Htio je i on ići sa starijom braćom, tako je počeo. Kako su Doljani praktički predgrađe Metkovića, nije bilo daleko, međutim, kada se počne ozbiljnije vježbati, treba svaki dan vozati djecu tamo-amo, kako radnim danom tako i vikendom, kada su bile utakmice. Iskreno nije mi to teško padalo jer su oni to željeli. Baš vole nogomet. Sva trojica, bez razlike - kaže za Vecernji.ba gospodin Marinko, te razlaže:
- Danas, kao što je poznato, Boško je u Dinamu, srednji sin Ivan igra za ONK Metković, prvaka Prve Županijske lige Dubrovačko-neretvanske županije. Najstariji sin Mihovil igrao je za Jadran Luka Ploče koji se plasirao u jedinstvenu Treću hrvatsku ligu. Ne znam gdje će ova dvojica sinova nastaviti karijere - ističe gospodin Marinko, glava prave nogometne obitelji, pa dodaje:
- Mihovil je do sada promijenio više klubova. U dva navrata igrao je za Jadran, kraće vrijeme Maksimir i Dubravu, proveo je sezonu u Češkoj, pa sezonu i pol na Cipru gdje mu je trener bio Danijel Pranjić, bivši hrvatski reprezentativac…
Nisu ga prepoznali
Gospodinu Marinku postavili smo i jedno intimno pitanje - od kojega je od triju sinova najviše očekivao? Na taj je upit gospodin Marinko bez dvojbe rekao:
- Od najstarijega, Mihovila. Brz, snažan, lijeva noga, ali tako je to u nogometu. Nekom se otvori prilika, drugom ne. Meni je drago da su oni osobno zadovoljni - kaže s razlogom kad govori o sinovima ponosni otac Marinko za Večernji list.
Radeći prilog, usput smo čuli i neke pikanterije - uz već dobro poznatu da Boško Šutalo nije prošao u Hajduku, pa do činjenice da čapljinski klubovi GOŠK i Čapljina nisu prepoznali očiti talent, još uvijek nadarenog Mihovila Šutala. Ali što se može, možda se još nekom od braće Šutalo, kako reče njihov otac Marinko - "otvori prilika". U svakom slučaju, potencijala ima.
