Na filmske platforme stigao je novi sportski film Giant. Riječ je o biografskoj drami koju je napisao i režirao Rowan Athale, a temelji se na odnosu boksača Naseema Hameda i njegovog trenera Brendana Inglea. U glavnim ulogama su Amir El-Masry kao Hamed i Pierce Brosnan kao Ingle. Prince Naseem Hamed, dominirao je perolakom kategorijom svojim arogantnim stilom i nokautima.
Svaki njegov ulazak u ring bio je pomno režirani spektakl koji je zasjenio i samu borbu. Od ulaska na letećem tepihu, spuštanja u staklenom dizalu ili izvođenja koreografije iz spota "Thriller" Michaela Jacksona, Hamed je bio puno više od boksača; bio je globalni zabavljač. Njegov zaštitni znak, salto preko konopaca kojim bi uletio u ring, i prepoznatljivi šorcevi s leopardovim uzorkom postali su dio pop kulture. No, iza te blještave fasade stajala je priča o dječaku iz radničke obitelji jemenskih imigranata, odraslom u Sheffieldu, koji je boks počeo trenirati kako bi se obranio od vršnjaka.
Put do zvijezda započeo je kada ga je otac, vlasnik male trgovine mješovitom robom, sa samo sedam godina odveo u legendarnu dvoranu Wincobank kod irskog trenera Brendana Inglea. Razlog je bio prozaičan, dječak se trebao naučiti braniti od nasilnika koji su ga maltretirali zbog njegova porijekla. Ingle je odmah prepoznao sirovi, gotovo životinjski talent u krhkom dječaku te je umjesto klasične tehnike odlučio razviti njegov jedinstveni stil. Hamed je boksao spuštenih ruku, oslanjajući se isključivo na nevjerojatne reflekse, brzinu i nepredvidivost kretanja. Taj "hands-down" stil, koji bi za svakog drugog boksača bio samoubojstvo, za njega je postao smrtonosno oružje. Nakon što je postao profesionalac 1992. godine s 18 godina, Hamed se munjevito uspinjao kroz kategorije. Već 1994. osvojio je europsku titulu u bantam kategoriji, da bi godinu dana kasnije, u kišom natopljenom Cardiffu, nokautirao Stevea Robinsona i postao WBO svjetski prvak u perolakoj kategoriji.
Hamedova vladavina bila je apsolutna. Ujedinio je svjetske titule osvojivši IBF pojas 1997. pobjedom nad Tomom "Boom Boom" Johnsonom i WBC titulu 1999. protiv Césara Sota. Svaka njegova obrana naslova bila je medijski spektakl, a protivnici su padali jedan za drugim, najčešće brutalnim nokautima. Njegov američki debi 1997. u Madison Square Gardenu protiv bivšeg prvaka Kevina Kelleyja pretvorio ga je u globalnu superzvijezdu. U borbi koja se i danas pamti po dramatičnim preokretima, oba su borca tri puta bila na podu prije nego što je Hamed u četvrtoj rundi nokautirao Kelleyja. Postao je jedan od najplaćenijih sportaša na svijetu, a časopis Forbes ga je 1997. uvrstio na listu s procijenjenom godišnjom zaradom od 40 milijuna dolara. Njegovo bogatstvo procjenjivalo se na više od 50 milijuna dolara, a novac je trošio na luksuzne automobile i kuće za cijelu svoju obitelj.
Ipak, kako to često biva s onima koji prebrzo polete, pad je bio neizbježan i bolan. Pukotina u oklopu nepobjedivosti pojavila se 7. travnja 2001. u Las Vegasu. Njegov protivnik bio je meksički ratnik Marco Antonio Barrera, boksač koji nije bio impresioniran Hamedovim predstavama. Dok je Hamed, prema riječima mnogih, uključujući i legendarnog trenera Emanuela Stewarda koji mu se pridružio u kampu, zanemario treninge opijen slavom, Barrera se pripremao "poput redovnika". U ringu je Barrera izveo taktičko savršenstvo, sustavno razbivši Hamedov stil. Krećući se u Hamedovu lijevu stranu, neutralizirao je njegovu razornu ljevicu i disciplinirano ga kažnjavao preciznim udarcima u glavu i tijelo. Frustrirani Hamed nije imao odgovor. U 12 rundi, nemoćan i ponižen, čak je glavom protivnika udario o kut ringa, zbog čega mu je oduzet bod. Jednoglasna odluka sudaca u korist Barrere označila je ne samo prvi i jedini poraz u Hamedovoj karijeri, već i kraj mita o njegovoj nepobjedivosti.
Nakon poraza od Barrere, Princ se vratio u ring još samo jednom. U svibnju 2002. u Londonu je pobijedio Manuela Calva i osvojio manje važnu IBO titulu, no bila je to blijeda i neuvjerljiva izvedba pred domaćom publikom koja mu je zviždala. Izgledao je tromo, nezainteresirano i bez one vatre koja ga je učinila šampionom. Iako je nakon meča najavio brzi povratak, to se nikada nije dogodilo. Sa samo 28 godina, na vrhuncu fizičke snage, tiho se povukao iz sporta. Godinama kasnije otkrio je da su razlog bile kronične ozljede šaka koje su ga mučile tijekom cijele karijere. Višestruki prijelomi i operacije učinili su svaki udarac bolnim, a injekcije kortizona prije borbi postale su nužnost. Njegovo najjače oružje, razorne šake, naposljetku ga je izdalo.
Život nakon boksa donio je nove, još mračnije izazove. U svibnju 2005. Hamed je, vozeći svoj skupocjeni McLaren-Mercedes SLR brzinom većom od 140 km/h, izazvao stravičnu prometnu nesreću. Pretičući preko pune linije, frontalno se sudario s vozilom u kojem je bio Anthony Burgin, koji je zadobio prijelome gotovo svake veće kosti u tijelu i teške ozljede mozga. Hamed je iz nesreće izišao neozlijeđen i, prema svjedocima, pobjegao s mjesta događaja. Godine 2006. osuđen je na 15 mjeseci zatvora, od čega je odslužio 16 tjedana prije nego što je pušten u kućni pritvor. Zbog ovog sramotnog čina oduzeta mu je i titula MBE (Member of the Order of the British Empire) koju mu je dodijelila kraljica.
Danas Naseem Hamed živi mirnim obiteljskim životom u Windsoru, daleko od svjetala reflektora. Fizički se drastično promijenio, dobivši na težini, no u rijetkim istupima za medije tvrdi da je "sretniji no ikad". Ironično, njegovi sinovi, Aadam i Sami, krenuli su očevim stopama i grade vlastite profesionalne boksačke karijere, nastavljajući prezime Hamed u sportu koji je njihov otac jednom zauvijek promijenio.
Otvori KEKS Pay
