Na današnji dan, 7. veljače, prije točno 80 godina boljševici u partizanskim odorama počinili su jedan od najgnusnijih zločina u Drugom svjetskom ratu kada su u samostanu u Širokom Brijegu zatekli dvanaestoricu fratara i sve ih ubili krvnički u ratnom skloništu, a potom i zapalili
Splitski sastav Croatica u spomen na taj zločin koji ledi krv u žilama objavio je pjesmu "Gospodine, spremni smo" koja je već osvojila publiku. O ideji, realizaciji i ciju ovog projekta za Večernji.ba govorio je frontmen i pjevač benda Pere Eranović. Javnost Peru osim kao glazbenika, poznaje i kao glumca HNK Split, ali i sina poginulog hrvatskog dragovoljca kojeg je taj veliki životni gubitak usmjerio i privatno i poslovno.
Večernji.ba: Pjesma "Gospodine, spremni smo" objavljena je prije par dana i već je pokupila brojne pohvale i pozitivne komentare. Vi ste autor i teskta i glazbe, kao i scenarija za spot. Kako ste došli na ideju da posvetite pjesmu baš ovom događaju?
Ideja se dogodila prije otprilike tri godine. Čitao sam "Otkopanu istinu Širokog Brijega" i razmišljao o tom trenutku u kojem čovjek odluči ostati do kraja na križu vjerujući u trijumf nebeske pravde. S druge me strane iritirala činjenica da u doba visoke tehnologije i lako dostupnog znanja i dalje postoje opravdanja za ubojstvo širokobriješkog svećenstva. Ova pjesma je nastala kao trag molitve i dubokog promišljanja o žrtvi franjevačke braće koji su bili, ne samo pastva već i intelektualna elita hrvatskog naroda. Najmanje što su zaslužili kao spomen zahvalnosti jest ovaj naš uradak.
Večernji.ba: Što biste voljeli postići ovom pjesmom i jeste li zadovoljni reakcijama publike?
Pa kao i sa svakom pjesmom do sada. Željeli bi s jedne strane odati poštovanje i zahvalu onima koji su nas svojom žrtvom zadužili. A s druge strane je htijenje da podučavamo one ljude do kojih ovakve teme nikad prije nisu došle ili ih oni nisu doživljavali, a dostojne su igranog filma. Publika je prepoznala i ovu pjesmu, a reakcije su iz svih smjerova jako dobre.
Večernji.ba: Vjerujemo da i naše čitatelje zanima kako je Vas, kao nekog tko je rođen u Trogiru i odrastao u Splitu, gdje i danas živite, zaintrigirao baš ovaj događaj? Postoji li neka povezanost s Hercegovinom?
Itekako postoji veza sa Hercegovinom. Pa ona je druga polovica kolijevke iz koje smo svi ispali i u koju se uvijek nekako vraćamo, barem odmoriti, a tu je i Međugorje kao posebno mjesto susreta s Majkom , u kojem nas opet dočekuju - fratri. Fratri koji su uvijek bili redovnici iz naroda, bliski narodu. Okupljali su ga oko hrvatske misli, riječi i djela što je kroz povijest često bio junački čin. A junaštvo i sebedarje su na cijeni bez obzira gdje im svjedočimo. Stoga se ne treba čuditi da su rođenom Trogiraninu nadahnuće bili baš širokobriješki fratri.
Večernji.ba: Pjesmu i vrlo snažne riječi prati i emotivan spot. Tko vam je sve pomogao u realizaciji i kako je izgledalo snimanje?
Željeli smo napraviti nešto na tragu onoga što smo radili do sada, samo sa znatno podignutijom ljestvicom. Moram priznati da je ovo bio do sada najzahtjevniji produkcijski zalogaj; od broja glumaca, tehnike, kostimografije, šminke pa sve do scenarija. Splitsko dalmatinska županija, Franjevački klerikat u Splitu, samostan Svetog Frane i sinjski fratri (samostan- gimnazija) pomogli su da se ova priča na ovaj način snimi. Snimali smo četiri dana na različitim lokacijama i to su doslovno bili filmski setovi koji bi se otvarali zajedničkom molitvom. U snimanje spota je bio uključen širok krug ljudi. Na primjer, partizane i franjevce su redom igrali moji prijatelji, rođaci i očevi nekih mojih prijatelja. Glavne uloge, one gvardijana i partizanskog majora povjerio sam svojim kolegama, prvacima Drame splitskog HNK Trpimiru Jurkiću i Elvisu Bošnjaku jer sam u očima njihovih likova htio učiniti vidljivim sudar svjetova i ideja, a to mogu prenijeti samo profesionalni glumci. Moram spomenuti i Harija Ninčevića te njegov tim stručnjaka za oružje na setu i kolegicu Enu Subotić koja je osigurala konje. Ili pak gospodina Božu Kokana koji nam je posudio originalni Vehrmachtov Kubelwagen. Masa je tu ljudi bila; od šminke do pirotehnike. A svi kao jedno.
Večernji.ba: Ovo nije prvi vaš projekt u kojem govorite o stradanju hrvatskog naroda na području Hrvatske i BiH. Radili ste još glazbenih projekata, ali i monodramu "Priče iz Vukovara", koja je nastala na temelju proznih zapisa i ratnih izvještaja Siniše Glavaševića. Koliko je vama kao mladoj osobi teško istraživati i govoriti o tim temama, ali isto tako, koliko je važno i danas govoriti o tome?
Veoma je važno jer se jedino na ispravnom vrednovanju povijesti može graditi sretna i stabilna budućnost. Nije to samo pitanje pogrešnih koraka koji su nekad davno učinjeni pa ih mi, eto - sada nećemo ponoviti. Tu je prije svega svijest da sloboda koju baštinimo nije nikla negdje uz cestu i da se sama po sebi ne podrazumijeva. Netko je tu sjetvu dobro pognojio svojim naporima i položio svoj život. Toga smo se dužni sjećati i to obilježavati. Čak i pjesmom. Nama iz Croatice to teško nije jer je u ovom slučaju upravo glazba naše sredstvo svjedočenja.
Večernji.ba: I sami ste, nažalost, na svojoj koži osjetili užase rata jer je vaš otac Stipe poginuo 1992. godine, kada ste vi imali samo dvije godine. Koliko vas je taj gubitak oblikovao kao osobu i koliko je utjecao na vaš rad i tematike kojim se bavite?
Sigurno da me odredilo i na neki način usmjerilo. Kad koračaš kroz život, kada djeluješ i stvaraš, onda to želiš raditi kao da zahvaljuješ na darovanoj slobodi da uopće nešto činiš. Dakle, moj se rad natapa upravo iz toga osjećaja zahvalnosti prema žrtvi vlastitog oca i svih drugih koji položili svoje živote na Oltar Domovine.
Večernji.ba: Vašu glazbu, način pjevanja i tematiku koju obrađujete, publika često uspoređuje sa stvaralaštvom Marka Perkovića Thompsona. Godi li vam to?
Čovjeku može biti samo drago kad ga usporede s najboljim, a Thompson je institucija za sebe. Njegov nas je rad glazbeno odgojio, a njegove pjesme slušamo i danas.
Večernji.ba: Jesu li u pripremi neki novi projekti i ideje koje biste podijelili s našim čitateljima?
Opet ćemo posegnuti u BiH po motive. Iduća pjesma će biti posvećena ženama koje su tetovirale križeve na ruke i tako se spašavale od nasrtljivih turskih begova. Cijela je priča povijesno posebno vezana za područje Rame tako da ćemo se i mi zaputiti u tome pravcu. Pjesma se zove "Znak pobjede".
Otvori KEKS Pay
pa svaka drzava je svoje izdajnike i kolaboracioniste ubijala