Voditeljicu Nikolinu Pišek Ristović i njezinu petogodišnju kći Unu u subotu ujutro spasili su iz stana u Zagrebu u kojem se otrovala ugljičnim monoksidom. U spas im je stigao prijatelj koji je na poziv Nikolininog supruga Vidoja, koji je u to doba bio u Beogradu, došao provjeriti jesu li Nikolina i Una dobro jer mu je Vidoje rekao kako je Uni pozlilo.
Nakon što su ih pronašli onesviještene, Nikolinu su odvezli u Vinogradsku bolnicu, a njenu kćer Unu u dječju bolnicu u Klaićevoj. Iz bolnice su otpuštene sljedeći dan i obje bile izvan životne opasnosti, a lako se moglo dogoditi suprotno jer je u stanu izmjerena pri dolasku službenika iz plinare sedam puta veća razina od dozvoljene, što je iznosilo oko 150 ppm ugljičnog monoksida, A za posljedicu ostavlja dezorijentaciju, nesvjesticu i najkobnije od svega - smrt.
Želeći upozoriti koliko bi se života spasilo ugradnjom detektora CO u stanu Nikolina je napisala objavu na Instagramu uz koju je objavila i fotografiju iz bolnice.
- Naš drugi rođendan. Jer sam još uvijek živa. Kao i moja djevojčica. I kćerkica prijatelja koja je to poslijepodne 06.02., bila kod nas na igranju. Samo zbog intuicije mog muža preživjele smo trovanje ugljičnim monoksidom. Una je bila lakše otrovana od mene zbog razlike u visini, iz istog razloga su živi moji psi jer žive i dišu na 30ak centimetara visine. A CO je lakši od zraka. I prvo će zapuniti gornje dijelove vaših stanova. Ovisno o kubikaži prostora i brzini kojom curi, i o visini vaših svodova - tim tempom će vas ubiti. Tiho. Bez alarmirajućih znakova da vaša vitalna tkiva upravo u tom trenutku odumiru. A taj proces se - u trenutku kad tihi ubojica krene ulaziti u vaša pluća, vezivati se u krvi za hemoglobin i distribuirati se po vitalnim organima - upravo počinje događati. Stanična smrt. Jedna po jedna odumiru stanice vašeg moždanog tkiva, srca kojem potiho prijeti infarkt, jetre i bubrega. A vi ćete u tom trenutku osjećati glavobolju, vrtoglavicu, srce će vam lupati, imat ćete osjećaj mučnine. - napisala je voditeljica i nastavila:
- Neće biti iritacije sluznice, neće biti šmrcanja, kašljanja, osjećaja gušenja, osipa... Ničega što bi moglo upućivati na to da se nalazite na putu prema vječnom miru. Nećete biti niti blijedi, ne. Niti plavičasti, niti ljubičasti. Ništa od toga. Proklinjat ćete stres na poslu, ručak koji ste pojeli, južinu koja vam, kao deklariranom meteopatu, opet ne dopušta da živite. Možda ćete, kao i ja, popiti tabletu za smirenje jer će vam glavobolja i lupanje srca proći nakon što se naspavate. I leći ćete. Posljednji put u svom životu, ukoliko nećete imati luđačku sreću kakvu smo imali mi. Zaspati i biti nesvjesni onoga što slijedi. Svjetala hitne pomoći, policije, interventnih jedinica gradske plinare, vatrogasaca, plača i očaja vaših najbližih, sirena, žutih i plavih odbljesaka rotirki na fasadi kao svjedoka tragedije. Vas više nema. Kraj. Zato vas molim da ignorirate moje neznanje i nebrigu i sve što mi možete pripisati. Kao i ja mnogima od vas, jer ZNAM da nemate svi detektore CO u stanu. Kupite ga odmah! I apeliram na zakonodavna tijela da, pored svih besmislenih propisa uvedu i jedan spasonosni - obavezan detektor CO. Ostanite sigurni.
