Glazba Jadranke Stojaković nije samo pečat jednog vremena, već mjera naših osjećanja i što više poželjeti od života nego da vaše djelo nadživi prolaznost života, rečeno je danas na komemoraciji u Banjoj Luci ovoj nekadašnjoj jugoslavenskoj zvijezdi, a kasnije i uspješnoj kantautorki i slikarici.
Pjevačica Maja Tatić rekla je da je Jadrankina suptilna umjetnička duša bila drag gost svuda, a najsigurniji dom imala je u našim srcima kroz svoje pjesme, a kasnije i slike.
Podsjetila je da je Stojaković osvojila gotovo sve nagrade, a na umjetničkim putevima uz nju je uvijek bio list papira, kist i boje.
Bolest joj je uskratila da nastavi svoj umjetnički put.
Zamjenica gradonačelnika Banje Luke Jasna Brkić je rekla da će pjesme ove kantautorice živjeti vječno. Tiho, gotovo neprimjetno, dodala je, otišla je velika umjetnica toplog glasa i velikog osmijeha.
Neiscrpnu energiju, stvaralačku znatiželju za novim sadržajima ispoljavala je u svojim pjesmama.
Boravak u Japanu je, kaže, dao snažan pečat stvaralaštvu ove kantautorice, a s divljenjem Banjolučani se sjećaju koncerata koje je priredila nakon te faze svog života.
Posljednih pet godina života provela je u gradu na Vrbasu, nažalost, već ozbiljno bolesna. Brojne kolege i prijatelji su je prigrlili uz želju da ozdravi, ali je iz tog grada otišla u vječnost.
Među brojnim telegramima u povodu smrti Jadranke Stojaković, izdvojeni su oni glumice Milene Dravić i umjetnika iz Japana.
Komemoraciji u Narodnom pozorištu RS-a u Banjoj Luci prisustvovali su Jadrankine kolege umjetnici, prijatelji, ali i dužnosnici RS-a i drugi građani.
Jadranka Stojaković rođena je 24. strpnja 1950. godine u Sarajevu, gdje je i počela sa svojom jedinstvenom glazbenom karijerom.
Gotovo da nema čovjeka u republikama bivše Jugoslavije koji ne zna njene pjesme "Sve smo mogli mi", "Što te nema" i "Ima neka tajna veza".
Posljednje dvije godine provela je u Domu za starije osobe "Ivan Pavao Drugi" u Banjoj Luci, gdje je i preminula 3. svibnja.
Bit će pokopana danas u Vrbanji u Aleji zaslužnih građana.
