Zvonio je u Sammirovim ušima još dugo onaj tup zvuk lopte koja pogađa vratnicu. Osjetio je već miris visibaba, a onda mu je pao mrak na oči...
– Ispričavam se svima, ali bio sam umoran, nakon onog zicera koji sam propustio na početku utakmice imao sam loš osjećaj, tražio sam čak i da Pedro Morales puca – pogledavajući u pod govorio je Sammir.
– Trener je tražio da ga ja izvedem, opalio sam, vratar se bacio, a lopta odbila od vratnice. Teško mi je, ali mnogo sam puta zabijao, mislim da još imam kredita. Halilhodžić mi poslije utakmice ništa nije rekao, a suigrači su me podržali.
Hoćete li opet pucati s bijele točke?
– Naravno, nastavit ću pucati kaznene udarce. Trenerova je zadnja, on odlučuje – dodao je Brazilac.
Tonel ga je hrabrio, šapnuo mu u uho: "Majstore, ovo je prilika".
– Pogreške nam se svima događaju, sada je došao red na njega – veli Tonel.
Ivan Perišić, koji je prvi put s klubom došao u Zagreb, ni sam nije vjerovao kakav dar odnosi.
– Ne znam kako je to uopće uspio promašiti. Vidjet ćemo se vrlo brzo kod nas, ali to će biti druga priča, kod kuće igramo na pobjedu, napast ćemo od prve sekunde – najavljuje Ivan.
Zvižducima su ispraćeni plavi, maksimirske tribine osjećale su da su mogli malo i riskirati. Pljesak je dobio tek Igor Bišćan, ali taj je spašavao gol glavom, pucao sa svoje polovice...
– Treba nam biti žao zbog neriješenog, tamo ih sigurno možemo dobiti – najavljuje Bišćan, uz kojeg je samouvjereno djelovao i čovjek iza njegovih leđa.
– Perišić mi se malo požalio kako su promašili šansu u posljednjem napadu. Ali što je očekivao, što sam mu ja trebao reći? – pita se Kelava.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
