- Jedno vrijeme kod njega nismo smjeli ići jer su neki od nas bili svjedoci u njegovu procesu. Sada se trudimo barem jednom mjesečno doći mu u posjet. Mostar nikada ne smije zaboraviti Marka Radića – govore nam njegovi suborci na putu prema Sarajevu i zatvoru Kula gdje se Radić nalazi već šestu godinu. Dok nam prepričavaju Radićev ratni put, u automobilu se miješaju mirisi voća koje raste pod hercegovačkim suncem. – Kad on već ne može u Mostar, onda mu mi ovako odnesemo dašak Hercegovine. Nažalost, ništa više ne možemo uraditi – govori jedan od suputnika.
Nakon dva sata vožnje dolazimo u zatvor Kula i pritvorsku jedinicu u kojoj se Radić nalazi više od pet godina. U njegovu slučaju pritvor ima neko posve drugo značenje. – Kamo ste krenuli - pita nas policajac dok mu dajemo osobne iskaznice. – U posjet Radiću – odgovaramo. – A kod Make – uzvrati i smije se. Izgleda kako naš “domaćin” i kod čuvara ima određenu dozu poštivanja. – Njegovo ponašanje i stav su razlog ovakvog odnosa. Mislite li da bismo imali ovakav stav prema nekome tko je u ratu ubijao nevine i silovao žene. Priča bi bila puno drukčija – govori jedan od prisutnih. Nakon što su detaljno pretresli nas i ono što mu nose suborci te što mu je poslala obitelj, idemo do sobe za posjet. Na sredini jedan veliki stol i četiri dotrajale stolice, rešetke na prozorima, naravno. – Ono je tamo njegova ćelija – pokazuje jedan od njegovih prijatelja. Priču prekida Radićev ulazak u prostoriju. Vidjevši prijatelje, na licu mu se ukaza širok osmijeh, srdačno se pitaju. Da je neki laik u tom trenutku ušao u prostoriju, teško bi mogao pogoditi tko je od njih Marko Radić.
Više od pet godina pritvora na njega, prema prvom dojmu, nije ostavilo previše traga. Odaje ga samo sijeda kosa, na kojoj se može jasno vidjeti trag svega onog što prolazi cijelo ovo vrijeme. Raspituje se za obitelj, prijatelje, Mostar... Čini nam se da je i sam dobro informiran o događajima u gradu na Neretvi. – A kako vama teku dani ovdje – pitamo ga. – Vježbam koliko mogu i pokušavam ostati u kondiciji. Tako razbistrim glavu i ne razmišljam o nekim stvarima – započinje svoju priču Radić i ističe kako je izuzetno zadovoljan uvjetima koje ima u ovoj pritvorskoj jedinici i načinom na koji se prema njemu ophode čuvari u zatvoru. Onda počinje ozbiljna priča o dva suđenja koja je prošao zbog ratnih zločina za koje je, navodno, odgovoran, a što je bio i razlog našega posjeta. U tom trenutku osmijeh s njegova lica nestaje. Vidjet ćemo ga tek kasnije kada se budemo pozdravljali.
Ostatak teksta pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista, izdanje za BiH!
