Dokumenti Drugog vatikanskog sabora nose naslov po prve dvije riječi teksta na latinskom jeziku. Na prvom zasjedanju Drugog vatikanskog sabora koje je bilo od 11. listopada do 8. prosinca 1962. nije proglašen niti jedan dokument. Tijekom zadnjeg dana drugog zasjedanja od 20. rujna do 4. prosinca 1963. proglašena su dva dokumenta: Konstitucija o svetoj liturgiji i Dekret o sredstvima javnog priopćavanja.

Konstituciju o svetoj liturgiji “Sacrosanctum concilium” izglasalo je 2147 otaca, dok su četvorica bila protiv, a jedan glas je bio nevažeći. Kao i svaki dokument Sabora potpisali su Sveti Otac i svi koncilski oci ovu Konstituciju.

Saborski oci su naglasili kako je liturgija značajna u životu svakog vjernika i cijele Crkve. Zato je cijela Konstitucija posvećena brizi oko obnove i njegovanja liturgije. Konstitucija ima sedam poglavlja, a 130 brojeva, te dodatak koji se odnosi na reviziju kalendara.

Prvo poglavlje govori o općim načelima za obnovu i njegovanje svete liturgije. Drugo poglavlje posvećeno je svetoj misi (euharistiji). Ostali sakramenti su obrađeni u trećem poglavlju, dok o božanskom časoslovu govori se u četvrtom poglavlju.

Peto je posvećeno liturgijskog godini, a šesto sakralnoj glazbi, te zadnje sedmo sakralnoj umjetnosti i sakralnim predmetima.

Koncilski oci su naglasili “duhovni život ne sastoji se samo od sudjelovanja u svetom bogoslužju”, nego i od osobne molitve. Svakako Crkva želi da svi njezini vjernici sudjeluju u bogoslužnim slavljima svjesno i djelatno. Preporučeno je predmet liturgije mora se uvrsti među obvezne predmet na teološkim studijima ili institutima.

Svete obrede treba razumjeti kako bi se u njima istinski sudjelovalo.

U liturgiji ni svećenik ne može “po svome nahođenju dodavati, oduzimati ili mijenjati”. U liturgijskom slavlju svi su važni: predvoditelj, čitači, tumači, pjevači i svaki sudionik. Važno je zapamtiti kako “u liturgiji Bog govori svome narodu, a narod Bogu odgovara pjesmom i molitvom”. Župna zajednica se ogleda u zajedničkom slavlju nedjeljne svete mise.

Na svetoj misi ne može se sudjelovati samo promatrajući što radi svećenik ili drugi vjernici. Treba razumjeti obrede te sudjelovati svjesno, pobožno i djelatno u njima.

Saborski oci su posebno naglasili kako treba propovijedati (držati homiliju) na svetkovine i zapovijedane blagdane. Iako su dopustili narodne jezike, poželjeli su da svi vjerenici znaju dijelove mise i na latinskom jeziku. Treba sudjelovati na cijeloj svetoj misi. Biskup je onaj koji dopušta pričest pod obje prilike. Saborski oci zatražili su da se urede obredi slavlja svetih sakramenata i časoslov. Preporučuje se i običnim vjernicima moliti sa svećenicima časoslov (psalme).

Često naši vjernici za neke dane pitaju je su li zapovijedani. Sabor ističe kako je nedjelja najosnovnije blagdan. Vjernici moraju se sastati da slušaju Božju riječ i sudjeluju na svetoj misi nedjeljom.

Sakralna glazba je vrlo važna u liturgijskim slavljima, zato je treba poučavati i prakticirati. Gregorijansko pjevanja u liturgiji ima prednost pred drugim pjevanjima. Orgulje su nezamjenjive kad su u pitanju instrumenti. Treba voditi računa i o sakralnom prostoru, umjetninama i predmetima koji se služi u svetim činima.

Neki su vjernici zatražili da Vazam (Uskrs) bude jedne određene nedjelje. Saborski oci nisu imali ništa protiv toga, ako se mogne dogovoriti i s drugima kršćanima.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora