Ministar civilnih poslova BiH, Sredoje Nović za Večernji list, osim njegovog resora, govori i o policijskim poslovima. Naime, Sredoje Nović je bio prvi ravnatelj SIPA-e koji je postavljao temelje modernoj i učinkovitoj agenciji, no razgovor smo počeli temom o bh. državljanstvu.
Ustavni sud BiH nedavno je stavio izvan snage odredbe Zakona o državljanstvu BiH kojima se predviđa gubitak bh. državljanstva za građane koji imaju i državljanstvo zemlje s kojom BiH nema potpisan bilateralni sporazum o dvojnom državljanstvu. Je li ovo bio pravi put za rješavanje ovog pitanja?
Odluke Ustavnog suda se ne komentiraju, one se primjenjuju. Međutim, treba reći da je Zakon o državljanstvu BiH 1997.godine svojom odlukom nametnuo tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendorp. Prema Daytonskom sporazumu, visoki predstavnik je vrhovni tumač Ustava BiH i pitanje je je li Ustavni sud uopće mogao raspravljati o Zakonu koji je nametnuo visoki predstavnik. Bilo je primjera da se Ustavni sud oglašavao nenadležnim za odluke visokog predstavnika.
Vaše ministarstvo je iniciralo opsežnije izmjene Zakona o državljanstvu, ali one nisu usvojene u Parlamentu BiH. Što ste tim izmjenama željeli postići?
Jedan od razloga za donošenje izmjena Zakona o državljanstvu je upravo implementacija odluka Ustavnog suda BiH. Također, neophodno je produžiti rok za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana stečenih nakon 6.travnja 1992.godine, jer je riječ o opsežnom i kompliciranom zadatku koji nije moguće u kratkom vremenskom roku realizirati. Namjera je bila i da izmjenama naš Zakon o državljanstvu uskladimo s Europskom konvencijom o državljanstvu u smislu skraćivanja vremena boravka potrebnog za stjecanje državljanstva. Europske preporuke su da taj rok ne treba biti duži od 10 godina, a važećim Zakonom o državljanstvu BiH propisano je da stranci u BiH trebaju provesti ukupno 13 godina da bi mogli podnijeti zahtjev za stjecanje državljanstva. Razmišljanja su bila i da osobama koje su se odrekle državljanstva BiH treba omogućiti da u privilegiranoj proceduri ponovno steknu naše državljanstvo. Veliko je zanimanje osoba koje su stekle pravo na mirovinu u inozemstvu da se vrate u BiH, i posebno značajno, mladih ljudi koji su završili fakultete u drugim državama.
Svojedobno je najavljivana revizija svih naturaliziranih državljana BiH od 1992. godine. Povjerenstvo koje je radilo taj posao samo djelomično je završilo posao. Očekujete li da će aktivnosti na tom polju biti nastavljene?
Revizija rješenja o naturalizaciji stranih državljana je ustavna obveza i te aktivnosti moraju biti nastavljene.Velike su poteškoće na koje nailazimo u tom poslu. Veliki broj slučajeva je u kojima je nemoguće fizički pronaći osobu za koju se vrši revizija. Postupci naturalizacije obilovali su manjkavostima, a na sve to imate i poteškoće zbog protoka vremena. U postupku revizije svima se pruža prigoda da dokažu kako imaju pravo na državljanstvo BiH, te je riječ o opsežnom poslu za koji je izvjesno da će potrajati.
Postoje li političke opstrukcije revizije državljanstava?
Ne samo revizije nego na žalost moram reći da je sve što smo u protekle dvije godine pokretali u oblasti državljanstva i osobnih dokumenata nailazilo na opstrukciju. Treba imati u vidu da je riječ o propisima koji su značajni za provedbu Strategije razvoja osobnih dokumenata koja je bila od izuzetnog značaja za Bijeli Schengen. Dobro je da je usvojen Zakon o osobnoj iskaznici i da je barem tu ostvaren napredak, ali moram izraziti žaljenje što je propušteno da se usvoji i Zakon o boravištu i prebivalištu državljana BiH. Bez tog zakona nećemo imati potpune učinke primjene elektronskih dokumenata. Također, ničim se ne može pravdati neusvajanje Zakona o jedinstvenom matičnom broju i izmjenama Zakona o putnim ispravama. Kada se sada s kratke distance to sagleda jasno je da su bile opstrukcije zbog predstojećih izbora i brojnih špekulacija u vezi s tim, posebno mjesta prebivališta i sl... Opasne su to igre i konstrukcije koje će nas nesumnjivo koštati u BiH ukupnih odnosa, posebno sigurnosnih posljedica koje će tek uslijediti.
Mnogo je optužbi na rad BH MAC-a koji bi trebao imati ključnu riječ u procesu razminiranja u BiH. Može li država uvesti više reda u ovu oblast i osigurati da se problem mina u najvećoj mjeri riješi?
Oblast razminiranja u Bosni i Hercegovini izuzetno je značajna, ne samo za Ministarstvo civilnih poslova kojem je oblast protuminskog djelovanja jedna od nadležnosti, nego i za širu društvenu zajednicu. Ovo tim prije kada se zna da u BiH još ima 10.066 definiranih minskih lokacija. Analiza postojećeg stanja u ovoj oblasti pokazala je potrebu žurnog donošenja novog zakona koji definira razminiranje u BiH, jer je postojeći donesen u potpuno drukčijim uvjetima i onemogućava da dobar dio stranih donacija bude dat za oblast razminiranja izravno Bosni i Hercegovini, a ne putem ITF-a. Postojeći Zakon o razminiranju donesen je 2002.godine kada je BiH imala samo tri ministarstva. U međuvremenu promijenjen je Zakon o ministarstvima i drugim tijelima uprave u BiH i utvrđene su nadležnosti i obveze Ministarstva civilnih poslova u oblasti razminiranja. Treba naglasiti i potrebu usuglašavanja zakona s principima realizacije Strategije protuminskog djelovanja 2009.-2019. koju je Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio u travnju 2008.godine. Postojeći Zakon o razminiranju jedan je od prvih zakona Bosne i Hercegovine koji je donesen prije mnogih zakona kojima se uređuju položaj, organizacija, način rada i odgovornosti i međusobni odnosi tijela uprave u Bosni i Hercegovini, npr. Zakon o upravi, Zakon o Vijeću ministara BiH, Zakon o ministarstvima i drugim tijelima uprave BiH, Zakon o državnoj službi u institucijama BiH, Zakon o radu, Zakon o javnim nabavkama itd.
Sam princip prikupljanja donatorskih sredstava postojećim zakonom nije bio dovoljno definiran i razrađen. Pojedine zemlje i njihova veleposlanstva ne žele donirati sredstva preko ITF-a nego izravno u proračun BiH što dosadašnjem zakonom nije bilo regulirano. Postojeći Zakon o razminiranju jednostavno je prevladan propis. Postojećim zakonom utvrđeno je tročlano povjerenstvo kao najviše tijelo za međunarodno i domaće predstavljanje u ovoj oblasti, što je u vrijeme donošenja tog zakona bilo kompromisno rješenje. Kao stručna služba tog povjerenstva formiran je Centar za uklanjanje mina, BH MAK koji je po svojoj strukturi, organizaciji i broju zaposlenih te ovlastima u oblasti donošenja provedbenih akata stvorio dojam otuđenog centra. Određivanje rukovodne strukture MAK-a, donošenje provedbenih akata, usvajanje izvješća i sl. prijedlogom zakona sa tročlanog povjerenstva bilo bi preneseno na Vijeće ministara, što smatram znatno boljim rješenjem. Treba dodati još jedan važan razlog za donošenje ovog zakona. Ovom ministarstvu obraćale su se organizacije za razminiravanje koje zahtijevaju rješavanje problema u oblasti razminiranja posebno onih koji se tiču dobivanja radova, certifikata za razminiranje i sl. Stoga se pristupilo donošenju novog zakona koji regulira ovu oblast i ovo ministarstvo je 2009.godine u parlamentarnu proceduru uputilo prijedlog za koji su izvršene najšire konsultacije. U njegovoj izradi sudjelovao je veliki broj subjekata iz BiH i inozemstva, poštujući državno uređenje i nadležnosti državne strukture u BiH, sve s ciljem što obuhvatnijeg sagledavanja pitanja i iznalaženja što boljih rješenja. Tadašnji prijedlog zakona o razminiranju BiH nije dobio podršku Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH samo iz razloga što nije predloženo postojanje regionalnog ureda u Mostaru o čemu nije postojala suglasnost stranaka iz Federacije BiH.
Nastojeći da se oblast razminiranja uredi, pokrenute su aktivnosti na izradi novog teksta zakona koji je u procesu izrade od 2011.godine, a imajući u vidu obveze koje proizlaze iz zaključka Zajedničkog povjerenstva za obranu i sigurnost BiH kojim je zatraženo da se uputi u parlamentarnu proceduru novi Zakon o protuminskom djelovanju u BiH. U tom periodu izvršene su nove konzultacije, zatražena različita mišljenja i sugestije. Nakon sagledavanja svih primjedbi i sugestija i uvažavanja onih koje su realne, sačinjen je prijedlog koji je Vijeće ministara usvojio i koji je upućen u parlamentarnu proceduru.
Oštre prosvjede, posebno u Sarajevu, izazvalo je zatvaranje nekih institucija kulture koje su imale državni predznak, kao što je Zemaljski muzej ili Umjetnička galerija. Je li moguće postići dogovor po kojem bi neke od tih institucija doista bile prihvaćene i financirane od državne razine vlasti?
Takvo rješenje bilo bi neustavno! Ustavom Bosne i Hercegovine definirane su nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Među navedenim nadležnostima nije oblast kulture, te nema ni institucija kulture na razini države BiH. Ustavom BiH definirano je da je oblast kulture u nadležnosti entiteta, a u entitetu Federacija BiH u nadležnosti županija što je potvrđeno prema posljednjoj odluci Ustavnog suda Federacije BiH. U skladu s tim nadležne entitetske i županijske vlasti odgovorne su za institucije kulture na svojoj razini vlasti. Iz navedenog je jasno da odgovornost za financiranje institucija nije, i ne može biti, na Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Prije svega se mora riješiti status tih institucija unutar Federacije i Sarajevske županije, pa tek tada razgovarati o financiranju, odnosno sufinanciranju ovih institucija. Odgovornost za funkcioniranje institucija kulture o kojima govorite, može biti samo na federalnim i županijskim vlastima. Izdvojiti bilo koju instituciju i svrstati je u rang državnih je protuustavno, i takvo rješenje u ovom ministarstvu ne može biti prihvaćeno. U ovom trenutku smatram da je najvažnije zaštititi kulturno blago koje se nalazi u tim ustanovama, a posebno u Zemaljskom muzeju. Stoga očekujemo da oni koji su postavili trenutačni menadžment institucija kulture o kojima govorite, poduzmu potrebne aktivnosti kako bi se eksponati sačuvali.
Proces akreditacije visokoobrazovnih ustanova u BiH je zapeo, iako na državnoj razini postoji agencija čiji bi to trebao biti prvotni zadatak. Koliko je BiH generalno primijenila standarde iz tzv. Bolonjskog procesa i koliko su naši fakulteti danas kompatibilni s europskim?
Provedba Bolonjskog procesa ide svojim tijekom, ponekad s manje, ponekad s više uspjeha. Situacija je različita ne samo u pojedinim županijama i Republici Srpskoj, nego od sveučilišta do sveučilišta, pa i od fakulteta do fakulteta na istom sveučilištu. Jedna županija, Srednjobosanska još uvijek nema zakon o visokom obrazovanju. Moj primarni cilj je pomoći mladim ljudima da se njihove diplome i razdoblju studiranja lakše priznaju i na tržištu rada i za nastavak školovanja. Nedavno smo imali sastanak rektora državnih sveučilišta u BiH na kome smo konačno usuglasili pravilnik o korištenju akademskih titula i stjecanju znanstvenih i stručnih zvanja. To je neprocjenjiv doprinos slobodi kretanja studenata, kako unutar BiH, tako i u inozemstvu. Također smo pravilnikom riješili i status ranije završenih studenata, dakle do donošenja Zakona o visokom obrazovanju. Ovaj pravilnik će uskoro ići na Vijeće ministara, koji ga treba konačno usvojiti. Također nas čeka još dosta posla u oblasti priznavanja inozemnih diploma u Bosni i Hercegovini, odnosno provedbe Lisabonske konvencije o priznavanju, kao bitnom element mobilnosti studenata i nastavnog kadra. Čeka nas još puno posla i na izradi Kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini, unutar kojega bi bila predstavljena struktura obrazovnog sektora u BiH, prikazane veze i mogućnost kretanja između pojedinih razina obrazovanja.
Vi ste bili prvi direktor SIPA-e. Je li ta agencija ispunila svoju zadaću i kako danas gledate na njezin rad?
SIPA je za proteklih 10 godina stasala u veoma uspješnu policijsku agenciju i postala prepoznatljiva u borbi protiv organiziranog kriminala. Od osnivanja do danas u agenciji je strpljivo izgrađivana organizacijska struktura, stvarani su kadrovi, SIPA je rješavala smještajne kapacitete, materijalno se opremila te pronalazila sustavna rješenja koja će imati realnu primjenu u praksi. Ova agencija postala je važna komponenta u očuvanju sigurnosti svakog građanina BiH.
Danas nitko sa sigurnošću ne može reći kako izgleda parlamentarna većina na državnoj razini. Kakav rasplet političke krize u BiH Vi očekujte?
Veoma je teško dati potpun odgovor na to pitanje, posebno dugoročno analizirati koja parlamentarna većina u BiH može biti do sljedećih izbora. Mada se u ovom trenutku nazire parlamentarna većina, bit će potrebno mnogo više međusobnog usuglašavanja i dogovora što su zajednički interesi parlamentarne većine.
