Na ranije zakazani razgovor s predsjednikom HDZ-a Hrvatske Tomislavom Karamarkom u Međugorju morali smo se doslovno ‘izboriti’ s više prolaznika, što hrvatskih hodočasnika, časnih sestara, lokalnih mještana i simpatizera koji su se željeli upoznati, porazgovarati, a nekolicini smo i besplatno napravili fotografije u društvu s čelnim čovjekom HDZ-a. Gotovo celebrityju Karamarku u Međugorju su ljudi prilazili spontano pružajući ruku, a on je svima odgovarao vrlo smireno i strpljivo. U hotelu nadomak crkve sv. Jakova gazda je častio kavom, zaposlenici su se ponovno željeli fotografirati. Pitanja gotovo identična onima što pune minute informativnih emisija ili novinske stupce.
“Hoće li ukloniti onu ćirilicu iz Vukovara”, bilo je prvo pitanje koje mu je postavio jedan bivši branitelj iz Širokog Brijega koji je s riječima kritika govorio o aktualnoj vlasti i njihovome potezu o dvojezičnosti. A odmah nakon toga uslijedio je monolog časne sestre iz Sinja koja je lidere HDZ-a pozvala da se snažnije angažiraju na očuvanju tradicionalnih kršćanskih i nacionalnih vrijednosti i poručujući da će ‘one moliti za njihov uspjeh’. Čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko već dva dana sa sinom Martinom, koji je ove godine postao gimnazijalac, boravi u Međugorju. Tijekom ovoga hodočašća želio se s njim i prijateljima, tvrdi, posvetiti molitvi i prikupljanju energije za nove izazove. Sudjelovao je i na svetim misama, a tijekom jučerašnjeg dana je duže vrijeme proveo u osami u kontempliranju i molitvi. U Međugorju je susreo i neke prijatelje franjevce.
Na našu primjedbu kako djeluje nestvarno opušteno unatoč žustrim aktualnim raspravama u Hrvatskoj posljednjih dana, Karamarko je odgovorio kako mu jednostavno godi Međugorje u koje se vratio i ove godine gdje nastoji posvetiti vrijeme djeci Martinu i Lani. Njegova kći nalazi se na maturalcu pa se ove godine nije priključila muškoj ekipi iz obitelji koja je onda imala više vremena odgovoriti na više zajedničkih pitanja, ponajprije o temama koje zanimaju mlade ljude u osjetljivom životnom razdoblju. Ovo mjesto nudi duhovnu i životnu inspiraciju, a upravo u takvom ozračju je u petak navečer pratio i nogometni susret iz Beograda. U jednome trenutku se čak predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko zanio, te poput većine Hrvata, u izmjeni kratkih razmišljanja o taktici vatrenih koji su po njemu trebali sva tri boda odnijeti iz Beograda, problemima na sredini terena. Preskačemo na temu provokacija, pogrdnih povika, provokacija u Beogradu, te nam prilaze novi Karamarkovi ‘fanovi’ koji nastavljaju tražiti odgovore i rješenja iz Zagreba i objašnjavaju što bi Hrvati trebali predstavljati.
Djelujete opušteno u Međugorju! Čini mi se da nemate grča zbog svih ovih turbulencija kojima je stisnuta Hrvatska, ali i Hrvati ovdje u BiH! (smijeh)
Ako to vama tako djeluje, onda je to doista ohrabrujuće. Tu sam dva dana sa svojima najbližima. Često sam tu.
• Međugorje?!
Volim doći ovdje. Dolazim kao vjernik, svaki put iznova volim osjetiti duh ovoga mjesta, zajedništvo i mir koji je iznad svega toga. Zato nisam zabrinut, ovo mi mjesto vraća optimizam. No, i tu moram biti stalno ‘uključen’. Na desetke puta preko telefona sam u kontaktu sa suradnicima, radimo na gospodarskoj strategiji, pripremi raznih programa. To je aktivni odmor, ali tu mi je nekako sve lakše.
• Meč Hrvatska Srbija?!
Svi smo bili jako emotivni i iščekivali smo taj susret. Da me netko prije utakmice pitao bi li bio zadovoljan da izađemo neporaženi - jer sam očekivao onakvo ozračje koje nije bilo korektno od publike i silno vrijeđanje - sigurno bih odgovorio da bih to objeručke prihvatio. U prvome poluvremenu smo bili bolji, a na žalost u drugom nismo uspjeli zadržati prednost. Žao mi što nismo izvukli sva tri boda. Bio mi to veliki trijumf nakon onih 2:0 u Zagrebu. To je taj vječiti rivalitet sa Srbijom koji nikako da popusti.
• Kako gledate na to jedno ozračje s puno pogrdnih povika, natpisa?
To je nešto što vrijeđa i provocira, napose spomen Vukovara. Slično je bilo i na nedavnom natjecanju košarkašica. No, mi smo unatoč svemu tome snažna država, članica Europske unije i svjesni smo da takve pojave više štete onima koji ih izazivaju nego nama.
• Za kratko vrijeme dok smo bili ovdje prišlo vam je više ljudi koji Vam se obraćaju sa zebnjom zbog položaja Hrvata u BiH, ali i optimizmom, traže vašu potporu. Kako gledate na to?
Imao sam dosta takvih susreta i moram reći da sam sretan zbog susreta na ulici, s “običnim”, normalnim ljudima, Hrvatima, ali i drugim građanima. To su odlična iskustva. Naravno, naši ljudi ovdje, Hrvati su zabrinuti za svoju sudbinu i za svoju budućnost. Ali jednako tako zabrinuti su i za taj iskonski hrvatski duh i tradicionalne vrijednosti, ali i vrijednosti 90-ih godina u RH, i obrambenog rata, koje se nastoje umanjiti ili poništiti. Mogu reći da se slažem s većinom od njih i čvrsto mogu zajamčiti da dok sam ja predsjednik HDZ-a, sve one vrijednosti koje smo istaknuli neće se povući pred pokušajima uvođenja zaostavština iz komunizma. Bilo da se radi o pitanjima „lex Perković“, skidanja pokroviteljstva Sabora nad Bleiburgom, zdravstvenog odgoja, definicije braka...
• Jeste li primijetili da ovdašnji Hrvati znaju gotovo sve što se zbiva u Hrvatskoj, gotovo podjednako onome što ih brine i s čime se suočavaju u BiH?
To znam, i to je dobro. Ali jednako tako želim da Hrvati u Republici Hrvatskoj budu zabrinuti jednakim takvim intenzitetom, brigom i ljubavlju za sudbinu sunarodnjaka.
• A je li to sada slučaj?
Nije to do sada bio slučaj, ali što se tiče sadašnjeg HDZ-a moram reći da smo napravili veliki zaokret. U posljednjih godinu dana vrlo intenzivno radimo na međusobnom povezivanju Hrvata, prije svega sestrinskih stranaka HDZ-a i dva HDZ-a u BiH. Nastojimo jednako tako imati dobre odnose sa SDA. Mislim da oni moraju shvatiti, kao temeljna stranka naših prijatelja bošnjačkog naroda, da od njih jako puno ovisi. Ovisi prije svega hoće li BiH biti europska država. Najprije se mora riješiti pitanje ravnopravnost statusa Hrvata. Hrvati ovdje nisu nacionalna manjina. Ovo je naša domovina i važna nam je isto koliko nam je važna Republika Hrvatska. Hrvatski narod ima dvije domovine. Obje volimo i tako ćemo se i ponašati.
• Poznato mi je da iz Zagreba ne želite govoriti o konkretnim rješenjima, no je li moguće, s obzirom na dosadašnja iskustva, govoriti o suverenosti Hrvata u BiH bez teritorijalne jedinice?
Kako god se dogovore, najprije dva naroda u Federaciji BiH, a onda sva tri u BiH, mi ćemo poštovati to rješenje. Postoji samo jedan uvjet, a to je da će se morati uključiti element hrvatske jednakopravnosti. Samo ravnopravni Hrvati ključ su stabilne BiH.
• Ali Hrvati nisu uopće čimbenik u Republici Srpskoj, a u Federaciji BiH se nastoje posve politički marginalizirati. Nije li pomalo nerealno očekivati da iz te jedne inferiorne pozicije Hrvati mogu izjednačiti položaj prema Bošnjacima i Srbima?
BiH je ipak europska država i morat će vrlo brzo usvajati europske standarde. Nije budućnost nijedne države u majorizaciji jednoga naroda nad drugim ili separatizmu kojega u ovome trenutku pokazuje jedna srpska energija u tome entitetu.
• Svejedno uz svojevrsno tutorstvo Zagreba doneseni su Washingtonski i Daytonski sporazum koji danas određuju sudbinu Hrvata u BiH...
A mi imamo i ustavnu obvezu da skrbimo o Hrvatima izvan zemlje. Da, možemo i na taj način gledati. Ne bih htio da angažiranje Zagreba poremeti ili dodatno zakomplicira odnose. Zagreb tu, po meni, treba biti potpora u rješavanju situacije. Ali, sigurno je da ćemo tvrdoglavo tražiti isti položaj Hrvata u BiH jer je ovo naša stoljetna domovina, kao Bošnjaka i Srba.
• Predsjedniče Karamarko, može li se reći da odnos aktualne vlasti u Zagrebu korespondira s vašom politikom prema Hrvatima u BiH, napose je to postalo uočljivo nakon posljednje inicijative u Europskom parlamentu?
Jako mi je drago da su i zastupnici SDP-a prihvatili moju inicijativu po ovom pitanju. Kao što vam je poznato, jasno sam više puta poručio da se ne može ići u EU ako Hrvati ne budu ravnopravni. To nije nikakva prijetnja i nama je interes da BiH što prije uđe u EU. Ima više razloga strateški, gospodarski, sigurnosni, jedan te isti narod povezuje dvije zemlje.
• U BiH za dvadesetak dana predstoji popis pučanstva, prvi nakon 20 godina. Koliko je značajan i bojite li se da bi se Hrvati mogli spustiti po brojnosti na razinu nacionalne manjine?
Ne može. Hrvati nikada neće biti nacionalna manjina u BiH, jer su oni konstitutivni element. Ali, dakako da je popis jako bitan. Čuo sam da pripreme nisu dovoljno energične, no možda se radi o prividu. Čvrsto sam uvjeren da će sve nacionalne i vjerske institucije dati svoj najveći doprinos kako bi se pokazalo realno stanje Hrvata. Mi ćemo, također, pomoći u tome procesu. Ja sam optimist i opstat će hrvatski narod u BiH.
