Nakon dvomjesečne neizvjesnosti okončan je slučaj Purda čije je uhićenje potaknulo iskrenje u Hrvatskoj, u BiH je dio pravosuđa taj slučaj pokušao dodatno potpiriti. Odvjetnik Josip Muselimović u ovome je slučaju čak bio na granici kršenja i svetih odvjetničkih odredba kodeksa. Kada smo započeli razgovor, stjecao se dojam da mu je laknulo kao odvjetniku i kao čovjeku.

Možda je odvjetnika neprimjereno pitati, ali jeste li emotivno proživljavali ovaj slučaj?

S kolegicom Anom Primorac u ovome specifičnom kaznenom predmetu učinio sam apsolutno sve što je bilo moguće u zaštiti legitimnih interesa gospodina Tihomira Purde i temeljnih ljudskih prava i sloboda. U posljednja dva mjeseca sam s gospodinom Purdom često bio u kontaktu, kako na sudu, tako i u KPZ-u Zenica. Nijednog trena nisam posumnjao u njegovu nevinost. Dapače. Priča je posve drukčija.

Kakva?

Ne znam kako, ali cijeli je slučaj dobio drugi tijek. Umjesto priznanja za časno i humano ratovanje i što je pomogao čovjeku koji se našao na neprijateljskom terenu i odvezao ranjenog vojnika u bolnicu, tu je priču netko zlorabio. Pokušalo se kazniti Purdu što je pomogao čovjeku u tako stravičnim okolnostima u kojima se Vukovar tada nalazio.

Čak su i u glasovitim romanima opisani slični “procesi”, a poznati su i u povijesti slučajevi fabriciranja dokaza. Zašto se ovdje pokušalo suditi žrtvi?

Apsolutno mislim da je tako. Cijeli proces je po mom sudu imao drugu kreaciju i trebao je poslužiti za neke druge ciljeve.

Koje?

Pokušao se iskoristiti izvan granica RH, ali, mislim, prije svega, za destabilizaciju Hrvatske i populacije kojoj pripada gospodin Tihomir Purda. Za vrijeme boravka u pritvoru on nije imao nikakvu primjedbu na odnos Vlade RH i brigu koja je pokazala prema njemu. Mogu posvjedočiti o izvanrednoj suradnji s Vladom RH, Veleposlanstvom u Sarajevu, Uredom predsjednika i napose gospođom Marijanom Mikulić, ministricom savjetnicom, koja je na određeni način bila koordinatorica cijelog postupka.

U dugoj ste odvjetničkoj karijeri imali bezbroj slučajeva. Kakvim ovaj na kraju ocjenjujete?

U odvjetništvu sam 40 godina, što nije malo. Sudjelovao sam u velikim kaznenim postupcima koji su često bili političke naravi, progona ili “smirivanja” određenih prostora. Među brojnim aferama želio bih spomenuti proces Joli Musi, legendarnom mostarskom gospodarstveniku, sportašu i ikoni grada toga vremena. Prije desetak godina imali sam slučaj oko tenkovskog upada i uništavanja gospodarstvene supstance, slučajeve Leutar, gospodina Jelavića, Čovića. Ali iskreno da vam kažem od svih slučajeva, na mene je ovaj predmet ostavio najdublji dojam i uz njega sam se na poseban način vezao.

Zašto je to tako?

Prije četrdesetak godina, prije nego sam krenuo u odvjetničku karijeru, sjećam se dolaska na autobusni kolodvor i prvog susreta s tim lijepim, pitomim srednjoeuropskim gradom. Tu sliku nikada neću zaboraviti. Nikada mi nije bilo jasno da neka suluda pamet i ideja mogla nasrnuti na ovaj grad na koji je nasrnula tzv. JNA. Gledao samo bezbroj puta razaranje toga grada i ponovno Vinogradsku ulicu gdje je u obrani sudjelovao gospodin Purda. I nije mi bilo jasno da je jedan čovjek koji se našao pod silom granata, i oružja svih kalibara, da se može naći u zatvoru.

Objasnite nam onda o čemu se radi!

Na posljednjem ispitivanju gospodina Purde pojavila se velika dvojba. Stigao je sudac ratnog suda u Beogradu i zamjenik tužitelja za ratne zločine. Oni su željeli sudjelovati u ispitivanju gospodina Purde. U tome trenutku razmišljali smo što učiniti. Njihova je nazočnost mogla gospodina Purdu dodatno iritirati, ali računali smo ako ne dopustimo, onda bi netko mogao reći da ga nisu mogli ispitati te nastaviti inzistirati na izručenju. Zatražio sam malu stanku, konzultirali smo se kolegica Ana i ja s Tihomirom i odlučili smo da svjedoči. Nakon teškog ispitivanja, svima nam je laknulo. Naročito kada su nam dostavili navodni dokaz priznanja iz Stajićeve u Sremskoj Mitrovici. Taj je dokument bio potpuni skandal. Onda smo bili sto posto uvjereni da bi naša žalba o rješenju o pritvoru, ili pak ekstradiciji morala biti prihvaćena. Ali nakon nekoliko odbijanja prigovora, bili smo krajnje oprezni.

Nakon toga održali ste konferenciju za novinare zbog čega su Vam zamjerili iz Suda BiH?!

Mi smo na sebe preuzeli odgovornost da ćemo eventualno prekršiti odredbe odvjetničkog kodeksa. No, željeli smo cjelokupnoj javnosti pokazati na čemu se temelji zahtjev za izručenje gospodina Purde.

Zašto je pravosuđe BiH gotovo naivno bez ikakvih dokaza pristalo izručiti gospodina Purdu. Koji su bili njihovi motivi?

Prema mome mišljenju, državni Sud je morao postupiti na posve drukčiji način s obzirom da je po Zakonu o međunarodnoj kaznenoj suradnji točno propisano što zemlja moliteljica mora priložiti da bi taj zahtjev bio validan. Usto, u spisu su se nalazili i iskazi svjedoka iz RH i Srbije, svi dokazi. I zbog toga Sud nije mogao prijeći preko toga pa kazati da su ispunjeni svi uvjeti i da je dovoljno da samo formalno navede dokaze. Srećom, pravosuđu Srbije nije trebala daljnja kompromitacija i dogodilo se ono što je bilo posve logično.

Čuli smo da je to prijateljstvo odvjetnika i klijenta preraslo u nešto više i da ćete u lipnju ponovno u Vukovar, na obale Dunava. Je li to točno?

To je posve točno.

Objasnite molim Vas o čemu se radi!

Gospodin Purda je bio zadovoljan našom obranom, našim radom i pažnjom cijelo ovo vrijeme. Ovu obranu kolegica Primorac i ja samo vodili besplatno. Cjelokupan honorar darovat ćemo djeci gospodina Purde. Odnosno zamolit ćemo nadležna tijela RH da ih uplate na račun njegove obitelji. Želim reći da mi se u jednome razgovoru gospodin Purda obratio s dosta poštovanja i zamolio da budem kum njegovu djetetu čije se rođenje očekuje negdje u lipnju. Ja sam to radosna srca prihvatio i u lipnju ću poći u Vukovar, na Dunav i biti kum njegovu djetetu. Želim reći i da sam prije nekoliko godina završio radiodramu “Tek iza rešetaka osjetila sam slobodu”. Ako bude zdravlja i vremena, pokušat ću napisati još jednu dramu posvećenu Tihomiru Purdi i Vinogradskoj ulici s naslovom “Kako živjeti iza ove nepravedne međunarodne željezne rešetke”.

Istoga dana kada je Purda stigao kući, po sličnome nalogu Srbije uhićen je general Jovan Divjak. Kako gledate na ovu pojavu?

Prije dva dana u ured me nazvao Ejup Ganić i u najboljoj namjeri mi je ispričao stvari iz svog slučaja i nastojao mi pružiti savjete kako i na koji način sudjelovati u obrani Purde. Tada je izrazio da ti slučajevi progona neće stati i to se dogodilo s gospodinom Divjakom.

Kako riješiti ovo stalno vraćanje u rat, progone?

Meni je jako žao što su jako veliki napori gospodina Josipovića i Tadića umanjeni ovim nepotrebnim događajima. Stječe se dojam da postoje snage koje imaju namjeru preko ovakvih predmeta ponovno destabilizirati stanje. Ovim prostorima je prije svega potreban mir. Prije petnaest godina u jednome intervju sam rekao Haaškom sudu da ne vjerujem. Ne vjerujem sudu koji se nagađa i dogovara i koji pravdu kroji na političkim osnovama.

Govorite li to i u kontekstu šestorke Hrvata, bivših čelnika Herceg Bosne?

Tada sam rekao i to da bi se po principu suđenja na koncu II. svjetskog rata trebalo procesuirati osobe za pripremanje, organiziranje i vođenje ratnih procesa. Sve drugo je potrebno abolirati. Samo na taj način je moguće stvoriti mir i graditi nove odnose. U suprotnom imat ćemo stalna uhićenja, stalne nesporazume koji mogu dovesti i do puno većih problema.

Kako gledate na proces dužnosnicima Herceg Bosne?

Vrlo je teško o tomu govoriti ako nemate dovoljno ulaznih informacija.

Gospodine Muselimoviću, više odvjetnika mi je u razgovoru reklo da su se u ovome slučaju osjećali kao da tužitelj govori na nekome seminaru bez iznošenja dokaza.

Iza mene je previše iskustva i u bezbroj navrata sam se razočarao očekujući jednu, a stigla je drukčija odluka. Za mene je neprihvatljivo na takvome jednome sudu iznositi teze za koje nemate dokaza. Ili još gore. Uporabiti termine nacizam, Goering i slično. To je uvreda ne samo za ljude koje su optuženi nego i za cijeli narod iz kojega oni dolaze. Retorika tužiteljstva je apsolutno neprimjerena, a netko je morao i službeno reagirati i upozoriti na takve riječi. Ali, ako tužitelj u procesu koristi takvu terminologiju, onda vas to tjera na krajnji oprez.

Neki su potrčali reći da će presuda šestorci biti politička poruka i svojevrsna presuda Hrvatima u BiH i oko budućih ustavnih promjena?

I na to je pitanje vrlo teško odgovoriti. To bi mogao učiniti netko tko ima sve informacije i vuče konce. Ali negativna odluka, poglavito s ovakvim implikacijama i porukama, može imati i te kakav utjecaj na sudbinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’