Ako se sport igra (isključivo) zbog gledatelja, onda mnogi sportski klubovi u BiH djeluju po onoj “uzalud vam trud svirači”. Slike (polu)praznih tribina diljem BiH djeluju deprimirajuće za sve sportaše i klubove koji bi željeli da ih ponese jedinstven huk s tribina. Stoga vječito traju rasprave o tome je li problem u cijenama ulaznica ili pak u onom što gledatelji mogu vidjeti. To je uglavnom alibi gledateljima da ne dolaze na tribine. Mnogi su složni i u ocjeni da bi gledatelji trebali dolaziti bodriti svoj klub bez obzira u kojoj se on ligi natječe, igra li vrhunski ili prosječno. Dio te priče može se primijeniti i na čapljinskom slučaju. Pune su tribine sportske dvorane u Čapljini samo kada igraju košarkaši Čapljina Laste. To košarkaško ozračje u Čapljini jedinstveno je u BiH. Nešto manja je posjećenost na utakmicama koje igra rukometni premijerligaš HRK Čapljina pa se može konstatirati kako i rukomet ide tim stazama košarke. No, nažalost, situacija s navijačkom podrškom ostalim čapljinskim klubovima je većinom posve drukčija. Tako se na utakmicama čapljinskih odbojkaša i odbojkašica okupi jedva 50-ak gledatelja.

Bilo je situacija da je više igrača i sudaca na parketu nego gledatelja na tribinama. A i odbojkaši Čapljine su u Premijer ligi i natječu se s jako kvalitetnim ekipama iz BiH. No, očito odbojka “ne leži” čapljinskoj publici. Ni na utakmicama čapljinskog federalnog nogometnog prvoligaša HNK Čapljine tribine nisu ispunjene kako bi to trebalo. - Naravno da je drukčije igrati kad vas bodre s tribina i kada gledatelji proživljavaju svaki trenutak igre. I kada vam ne ide, onda je publika ta koja može biti vjetar u leđa. Kada nema gledatelja, kome se onda dokazivati na terenu i s kim se veseliti kada postignete pogodak - pita se Damir Obad, kapetan HNK Čapljina. I na stadionu Podavala u Gabeli bilježi se sve manji posjet navijača pa su tribine uglavnom prazne. (frm)

Dijelu hrvatskih građana raste plaća do 20 posto, prosjek se penje na 1.500 eura