Dok većina ljudi u biljkama vidi tek ukras dvorišta, Slavko Šakić u njima vidi oblik, priču i umjetnost koja nastaje godinama. Njegovo dvorište danas je mjesto u kojem šimširi postaju automobili, stolovi, srca i skulpture, a iza svakog rada kriju se desetljeća strpljenja, ljubavi i predanosti. Sve je, kaže, počelo sasvim spontano.
Nasljedstvo od djeda
"Ovo mi je bio svojevrstan ispušni ventil. Sve je krenulo od najveće biljke – gljive, odnosno šimšira koji sam naslijedio od pokojnog djeda. Bio je to ogroman grm ispred kuće koji mi je smetao pa sam razmišljao kako ga oblikovati. Jednostavno sam ga počeo šišati i tijekom tog procesa dobio sam viziju što bih mogao napraviti", priča za Vecernji.ba.
Taj prvi šimšir danas je star više od šest desetljeća, a uz njega nastajali su i drugi radovi koji privlače pozornost svakoga tko ih vidi. Posebno mjesto zauzima "folcika", Volkswagen Beetle, izrađena od biljaka, projekt na kojem radi godinama. "Ta gljiva stara je više od 60 godina, kao i srce koje je još uvijek u procesu oblikovanja te stol na kojem radim. To su ujedno i najstarije biljke koje posjedujem. 'Folcika' je sastavljena od četiriju biljaka starih između 35 i 40 godina, uz dodatnih 15 godina rada na njoj. Od male biljke ne može se napraviti ništa ozbiljno."
Oblikovanje biljaka zahtijeva puno više od same ideje. Potrebno je, kaže, poznavati svaku biljku, njezine granice i mogućnosti. "Svaka biljka tijekom procesa izgubi između 30 i 40 posto svoje mase kako bi dobila željeni oblik. Potrebno je imati i visinu i širinu biljke te prepoznati njezin potencijal i mogućnosti. Uvijek se prilagođavamo biljci." Ideja za najpoznatiji rad došla je neočekivano. "Jednostavno sam krenuo raditi. Kada sam vidio da sam uspio, kupio sam pravi Volkswagen Beetle kako bih mogao napraviti još jednu verziju prema stvarnim mjerama. Ta druga 'folcika' još je uvijek u procesu nastanka, ali će imati detalje poput volana, unutrašnjosti automobila i otvorenih vrata.' Prva verzija automobila gotovo je u potpunosti nastala bez dodatnih konstrukcija. "Prva 'folcika' gotovo je u potpunosti oblikovana bez žice. Samo su pojedini detalji, poput blatobrana, branika, pragova i guma, rađeni uz pomoć žice. Drugu sam morao oblikovati pomoću žice jer bez nje ne bih mogao postići potrebne detalje – biljku je nešto moralo voditi." Iako njegovi radovi danas izgledaju impresivno, iza njih stoje godine čekanja i neizvjesnosti. Poseban problem posljednjih godina predstavljao je parazit koji uništava šimšire diljem Europe.
"Najveći problem predstavljao je uvozni parazit koji napada šimšire. Prije nego što je stigao kod nas, vidio sam da već postoji na europskom tlu. Nadao sam se da će nas planina Vlašić zbog hladnoće zaštititi i spriječiti njegov opstanak, no proučavajući problem shvatio sam da taj parazit živi i u Kini, u uvjetima gotovo identičnima našima. Tada sam počeo istraživati sredstva zaštite i pronašao način kako zaštititi biljke", priča za Vecernji.ba. Zbog tog problema morao je uništiti veliki dio svog rasadnika. "Do tada sam uništio sve što nisam počeo oblikovati. Ostavio sam samo onoliko koliko mogu održavati. Imao sam veliki rasadnik šimšira, a više od 750 sadnica morao sam posjeći."
Vrijednost njegovih radova teško je procijeniti, posebno jer se ovakvom vrstom umjetnosti gotovo nitko ne bavi. "Na pitanje kako procjenjujem vrijednost svojih radova, iskreno mogu reći – nikako. Tek sam u posljednje vrijeme, istražujući i uz pomoć umjetne inteligencije, postao svjestan stvarne vrijednosti ovoga što radim." Ipak, unatoč godinama rada i brojnim izazovima, odustajanje nikada nije bilo opcija. "Nikada nisam poželio odustati jer ovo radim iz ljubavi." Za nastanak jedne skulpture od biljaka potrebno je i po nekoliko desetljeća. "Biljku treba čekati 20 do 30 godina da naraste. Većina velikih biljaka stradala je zbog parazita i rijetki su ih uspjeli sačuvati." Šakić ističe kako je riječ o pravoj umjetnosti, poznatoj kao topiary tehnika, koja je u svijetu mnogo zastupljenija nego kod nas. "Ovo je umjetnost. Kod nas se ovim tipom rada gotovo nitko ne bavi. Riječ je o topiary tehnici. U svijetu postoje slični radovi, ali mnogo je i lažnih, izrađenih od plastike, toliko uvjerljivih da pomislite kako je riječ o pravoj biljci."
Znanje bi, kaže, rado prenio drugima, no smatra da danas malo ljudi ima dovoljno strpljenja za takav rad. "Svatko tko bi želio učiti ovaj posao, rado bih mu pokazao, ali mislim da danas malo ljudi ima strpljenja za to. Svi nekamo žure i žele rezultate odmah, a ovdje to nije moguće. Ovo je rad koji traži strpljenje." Posebnu pozornost posvećuje svakom detalju. Tako su, primjerice, gume na "folciki" izrađene od japanske kurike, dok je od tuje potpuno odustao zbog štetnika. "Od japanske kurike napravio sam gume za "folciku". Ranije sam radio i s tujom, ali ona ima štetnika kojeg se gotovo nemoguće riješiti, pa sam potpuno odustao od nje." Iako mu prodaja nikada nije bila prioritet, priznaje kako bi ozbiljnu ponudu ipak razmotrio. "Vrijednost ovakvih radova teško je procijeniti jer kod nas ne postoji ništa slično s čime bih ih mogao usporediti. Kada bi se pojavila ozbiljna ponuda i pravi kupac, razmislio bih o prodaji." U šali kaže da bi "sutra natovario 'folciku' na kamion".
Bliži se kraj karijere?
Zanimljivo je da je još na samom početku razmišljao o mogućnosti transporta svojih radova. "Od samog početka razmišljao sam o tome da se rad može prevoziti. Ispod se nalazi svojevrsna posuda s metalnim dnom kako bi se cijela konstrukcija mogla podići bez oštećenja. Još pri sadnji planirao sam mogućnost prodaje." Iako i dalje ima brojne ideje, svjestan je da ovakav rad traži mnogo vremena i strpljenja, a njega je sve manje. "U planu mi je još izraditi jedan stol, nalik onima iz kafića i terasa, i vjerojatno ću se tu zaustaviti. Volio bih nastaviti, ali mislim da više neću imati vremena. Ipak sam u šezdesetima, a za ovakav rad potrebne su godine i godine strpljenja", dodao je kroz šalu. Njegove ideje ni danas ne prestaju. Među budućim projektima nalazi se i izrada šalica za kavu od biljaka, koje bi bile postavljene na stol koji također nastaje godinama. "Jedan od budućih projekata je i izrada šalica za kavu na stolu, također od biljaka." Na kraju razgovora ostaje dojam da Slavko Šakić ne oblikuje samo biljke nego i vrijeme. U svijetu brzih rezultata i trenutačnog uspjeha, njegovi radovi podsjećaju da za neke stvari treba strpljenja, predanosti i mnogo godina ljubavi prema onome što radimo.
Otvori KEKS Pay
