Mnogi godišnji odmor doživljavaju kao nešto što se čeka mjesecima, najčešće ljeti, kada se konačno spajaju slobodni dani i odlazi na more ili neko dulje putovanje. No, nova analiza sugerira da takav pristup možda nije najbolji za oporavak od stresa. Prema nalazima istraživačkog rada iz 2025. godine, kraći i češći odmori mogli bi biti učinkovitiji od jednog dugog godišnjeg odmora, prenosi Index.
U radu pod naslovom "Maximizing Recovery: The Superiority of Frequent Vacations" istraživač Selvaraj Giridharan s Odjela za onkologiju bolnice Tawam u Abu Dhabiju navodi da bi zaposlenici trebali uzimati kraće odmore otprilike svaka dva mjeseca kako bi se bolje oporavili od stresa i smanjili rizik od burnouta.
Kako prenosi Health and Me, istraživanje sugerira da redovite pauze pomažu ljudima da se mentalno odmaknu od posla, brže oporave i dugoročno očuvaju bolje emocionalno stanje. Drugim riječima, odmor ne mora uvijek značiti veliko putovanje ili dulje izbivanje s posla. Važan može biti i kraći predah raspoređen tijekom godine, umjesto čuvanja svih slobodnih dana za jedno dugo putovanje.
Jedan od važnijih zaključaka rada jest da pozitivni učinci odmora nestaju već nekoliko tjedana nakon povratka na posao. Upravo zato autori smatraju da bi češći odmori mogli biti korisniji od čuvanja svih slobodnih dana za jedno dulje putovanje.
U radu se navodi da česti kraći odmori pomažu ljudima da se lakše mentalno odvoje od poslovnih obveza, što je važno za oporavak od kroničnog stresa. Taj odmak može pomoći u smanjenju iscrpljenosti i bržem oporavku od nakupljenog stresa.
"Naglašavamo kako redoviti odmori olakšavaju oporavak i poboljšavaju dobrobit, čime se smanjuje stres i poboljšava učinak. Zalažemo se za uključivanje čestih pauza u kulturu radnog mjesta kroz praktične strategije za pojedince i organizacije", napisao je Giridharan.
Autori rada ističu da dugotrajan stres povezan s poslom može ozbiljno opteretiti tijelo i psihu. U radu se upozorava da takav stres iscrpljuje fiziološke i psihološke resurse, što se može očitovati kroz povišene razine kortizola, kognitivni umor i emocionalnu iscrpljenost.
Bez redovitog oporavka to se opterećenje nakuplja. To može povećati rizik od burnouta, smanjiti produktivnost i negativno utjecati na zdravlje. Zato autori smatraju da se odmor ne bi trebao promatrati kao luksuz ili nagrada nakon razdoblja iscrpljivanja, nego kao važan dio očuvanja zdravlja.
U istraživačkom radu spominje se i metaanaliza 22 studije koja je pokazala da odmori mogu imati psihološke, fiziološke i kognitivne koristi. Nakon odmora zaposlenici su prijavljivali manju iscrpljenost, bolje raspoloženje i veće zadovoljstvo životom.
Neka istraživanja povezala su odmor i s fiziološkim poboljšanjima, poput nižih razina kortizola, bolje varijabilnosti srčanog ritma i kvalitetnijeg sna. Sve to upućuje na to da slobodni dani nisu važni samo za osjećaj opuštenosti, nego i za smanjenje tereta koji kronični stres ostavlja na tijelo.
Autori rada zato zaključuju da bi odmore trebalo planirati promišljenije, ne samo na razini pojedinca nego i na razini poslodavaca i šire radne kulture. Umjesto da se naglasak stavlja samo na duljinu godišnjeg odmora, važnije bi moglo biti to koliko često zaposlenici tijekom godine imaju priliku za stvarni oporavak. Takav pristup, navode, mogao bi pomoći u očuvanju mentalnog zdravlja, boljeg raspoloženja i radnog učinka
Otvori KEKS Pay
