Na današnji dan 1912. dogodila se jedna od najpoznatijih pomorskih katastrofa u povijesti – nakon udara u ledenu santu, potonuo je slavni Titanic. Nesreća se dogodila u sjevernom Atlantskom oceanu u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, na putovanju od Southamptona prema New Yorku. Bilo je to prvo putovanje prekooceanskog broda za koji se u medijima prije toga tvrdilo kako je – neuništiv.
Na brodu se nalazilo oko 2.200 putnika i članova posade, a samo 706 ih je preživjelo. Iako se Titanic reklamirao kao 'nepotopiv', to tehnički nikad nije službeno potvrđeno – ta tvrdnja više je bila plod novinskih senzacionalizama i marketinških interpretacija. Brod je zapravo mogao ostati na površini čak i ako su četiri od njegovih šesnaest pregrada bile poplavljene – no sudbina je htjela da ih nakon kobnog sudara sa santom i teškog oštećenja trupa voda ispuni čak šest.
Iako osnovne stvari o nesreći danas manje-više svi znaju, uz ovu nesreću vežu se i brojne manje poznate činjenice. Tako se, primjerice, rijetko spominje kako je među putnicima bilo je i nekoliko poznatih osoba iz tog vremena, uključujući milijunaše Johna Jacoba Astora IV i Benjamina Guggenheima, koji su poginuli u katastrofi. Na brodu se našla i mlada modna dizajnerica Lucile Duff-Gordon, koja je preživjela, ali bila predmet kontroverze zbog toga što njen čamac za spašavanje nije bio pun.
Brod je nosio više od 3 tone pošte i imao vlastiti poštanski ured. Pet poštanskih službenika pokušavalo je spasiti vreće s pismima dok je voda prodirala kroz brod – svi su izgubili život na dužnosti. Jedan od najdirljivijih trenutaka bila je i svirka brodskog orkestra, koji je, prema svjedočanstvima preživjelih, svirao do posljednjih trenutaka kako bi umirio putnike. Posljednja pjesma koju su navodno odsvirali bila je 'Nearer, My God, to Thee'.
Na brodu su se nalazilo samo 20 čamaca – što je bilo u skladu sa zakonima tog doba, ali daleko nedovoljno za sve putnike. Prilikom pripreme broda za plovidbu čak je planirano postavljanje dodatnih čamaca, ali su uklonjeni kako ne bi narušavali estetiku paluba. Uz spomenute putnike, na Titanicu su putovala i tri psa koja su preživjela, a riječ je bila o malenim psima koji su sa svojim vlasnicima bili smješteni u kabinama prve klase.
Iako se Titanic najčešće povezuje s britanskim, američkim i irskim putnicima, malo je poznato da se među putnicima nalazilo i nekoliko osoba iz Hrvatske. Prema dostupnim podacima, na brodu je bilo najmanje 30 ljudi s područja tadašnje Austro-Ugarske, od kojih su neki potjecali iz Dalmacije i okolice Dubrovnika, Imotskog, Like, Moslavine i drugih krajeva tadašnje Monarhije. Većina njih putovala je u trećoj klasi, nadajući se novom životu u Americi, bježeći od siromaštva i tražeći bolje prilike. Nažalost, mnogi od njih nisu preživjeli tragediju, jer su putnici treće klase bili u najnepovoljnijem položaju tijekom evakuacije.
Potonuće Titanica izazvalo je globalni šok i dovelo do reformi u pomorskim sigurnosnim propisima, uključujući obvezno testiranje brodskih čamaca i 24-satno radijsko dežurstvo. I više od stoljeća kasnije, Titanic ostaje simbol ljudskih snova, grešaka i snage prirode koja nas sve podsjeća na krhkost tehnološkog napretka.
