Svi poznajemo barem jednu osobu koja “uvijek kasni pet minuta” — ili, ako ćemo iskreno, često to bude deset, dvadeset minuta. I nekako se uvijek ponovi ista priča. Ali psiholozi kažu da to najčešće nije slučajnost ni čista neodgovornost. Radi se o obrascima ponašanja koji se ponavljaju, gotovo kao navike koje su duboko ukorijenjene.
Prema istraživanjima iz bihevioralne psihologije i studijama o tzv. planning fallacy (pogreška u planiranju vremena), ljudi jednostavno različito procjenjuju koliko im treba za iste stvari. A ta razlika vrlo često stoji iza kroničnog kašnjenja. U praksi, stručnjaci kažu da se većina tih kašnjenja može prepoznati kroz nekoliko tipičnih tipova ljudi.
“Optimist” – sve će stići, samo malo kasnije
Ovo je vjerojatno najčešći tip. To su ljudi koji iskreno vjeruju da imaju dovoljno vremena, čak i kad realnost kaže suprotno. Uvijek misle: “Ma stižem ja to.” Problem je što stalno podcjenjuju koliko traje spremanje, put ili sama obveza. U psihologiji se to veže uz optimističku procjenu vremena. Rezultat je da stalno žure, ali u glavi im je sve pod kontrolom.
“Multitasker” – još samo ovo da završim
Ovo su ljudi koji nikad ne rade samo jednu stvar. Dok se trebaju spremiti, oni “usput” odgovore na poruku, završe mail, pogledaju još nešto sitno… i tako se vrijeme polako izgubi. Najčešća rečenica kod njih je: “Evo, još samo 5 minuta.”
“Adrenalinski tip” – najbolje radi pod pritiskom
Ovi ljudi često bolje funkcioniraju kad je malo pritiska. Svjesno ili nesvjesno, taj kratki stres im daje fokus i energiju, pa stvari odrade brže nego inače. Psiholozi to povezuju s traženjem stimulacije i rada pod pritiskom. Rezultat je da sve obave u zadnji tren, ali često ipak kasne.
“Opušteni tip” – vrijeme nije prioritet
Ovo su ljudi kojima vrijeme jednostavno nema istu težinu kao drugima. Nisu nužno neodgovorni, nego im strogo planiranje minuta nije prirodno. Kod njih je prisutan tzv. sada-orijentirani način razmišljanja. “Dolazim uskoro” kod njih često znači bilo što između 10 i 40 minuta.
“Realni planeri koji ipak kasne”
Na prvi pogled zvuči kontradiktorno, ali postoji i ovaj tip. Ovi ljudi zapravo dobro planiraju, znaju koliko što traje, ali ih iz ritma izbace sitnice — poziv, poruka ili kratko “samo da još ovo završim”. Problem nije u planiranju, nego u prekidima tijekom pripreme. Sve je bilo u planu, ali opet kasne.
Pa, koji ste vi?
Zanimljivo je da se ovi tipovi često miješaju. Malo jednog, malo drugog — ovisno o danu, raspoloženju i obvezama. Ali jedno je zajedničko: kašnjenje rijetko ima veze samo s “lijenosti”. Češće je to način na koji mozak organizira vrijeme, prioritete i pažnju. Ako se u nekom tipu malo prepoznajete — nema panike. Niste jedini. A i, realno, svi mi znamo barem jednu osobu koja će na ovo reći: “Ma ja nikad ne kasnim”… dok stoji na vratima i obuva se.
Otvori KEKS Pay
