Matica hrvatska jedna je od najstarijih hrvatskih kulturnih ustanova koja je, na prijedlog Janka Draškovića, osnovana 10. veljače 1842. godine pod nazivom Matica ilirska. Budući da je Janko Drašković tada bio istaknuti političar i najstariji član hrvatskog narodnog preporoda, on je imenovan za prvog predsjednika Matice ilirske koja je prvotno bila izdavačka kuća. Prva pak knjiga, koja je tiskana u Matici ilirskoj, bila je “Osman” Ivana Gundulića s dopunama IX. i XV. pjevanja Ivana Mažuranića. Izdavači su to učinili zato što su time željeli povezati hrvatski sjever i jug.
Dana 29. studenoga 1874. Matica ilirska promijenila je svoje ime i od tada djeluje pod nazivom Matica hrvatska koja je tijekom vremena zbog svoje bogate izdavačke djelatnosti te promicanja nacionalnog i kulturnog identiteta postala nacionalna ustanova. Od 1936. godine ona je u većim hrvatskom gradovima počela osnivati svoje pododbore u kojima je također objavljen znatan broj knjiga. Matičini pododbori počevši od 1970. godine nazivaju se ograncima.
Na braniku hrvatskoga jezika
Novosadski sporazum o jeziku raskinut je 16. travnja 1971. godine. Potom izlazi prvi od 33 broja Hrvatskog tjednika, matičinih novina za kulturu i društvena pitanja. Zadnji broj izišao je 3. prosinca 1971. Pod prisilom komunističke vlasti 7. prosinca slijedila je ostavka uredništva Hrvatskog tjednika, zatim kolektivna ostavka članova Izvršnog i Upravnog odbora te Predsjedništva Matice hrvatske. Nakon toga Matici hrvatskoj je 11. siječnja 1972. pod prisilom zabranjen rad, a najpoznatiji djelatnici su uhićeni. Samo nekoliko dana poslije uhićeni su i najistaknutiji predsjednici matičinih ogranaka diljem Hrvatske. Tijekom 1989. i 1990. godine pokrenuta je inicijativa i izvršene su sve potrebne pripreme za obnovu rada Matice hrvatske. Imenovana je i njezina prijelazna uprava. Dana 8. prosinca 1990. održana je Obnoviteljska skupština na kojoj je nazočio i prvi predsjednik posuškog Ogranka Matice hrvatske prof. Jerko Oreč. Tada je za predsjednika izabran Vlado Gotovac.
Nakon toga Matica hrvatska vrlo je brzo obnovila svoju djelatnost koju, kao i do sada, uspješno obavlja. Sa svojim ograncima, kojih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te u drugim državama ima oko 130, Matica hrvatska godišnje izdaje više od 100 različitih knjiga. Na glavnoj skupštini, koja je održana 6. studenoga 2021. godine, za predsjednika Matice hrvatske izabran je književnik Miro Gavran, podrijetlom Posušanin. Njega je na toj dužnosti od 21. lipnja 2025. godine naslijedio Damir Zorić, dotadašnji dopredsjednik.
Obnoviteljski rad u Posušju
Posuški ljudi, a osobito intelektualci, svesrdno su podržali utemeljenje Matice hrvatske u Zagrebu i odmah su željeli stupiti u njezino članstvo. Prema izvješćima, koja su mi bila dostupna, prvi članovi Matice hrvatske iz posuškog kraja bili su fra Blaž Jurković, župnik u Posušju, Ante Čutura, pisar iz Rastovače, Boško Galić iz Vinjana, Stojan Grabovac, upravnik Kotarske ispostave u Posušju, Jozo Petric, trgovac, i Petar Šušnjar. Nakon njih u članstvo Matice hrvatske stupili su fra Luka Begić, fra Jerko Ljubić, fra Tadija Beljan i drugi. Godine 1912. Matičin zakladnik u Posušju bio je fra Ciprijan Bakić, a 1933. i 1942. Dragica Jukić.
U Posušju su 1971. godine, za vrijeme Hrvatskog proljeća, pokušali osnovati ogranak Matice hrvatske. Međutim, tadašnja komunistička vlast, nažalost, to nije dopustila. Tek devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon demokratskih promjena, imenovan je Inicijativni odbor u sastavu Mira Crnogorac, Jerko Oreč, Nikola Čutura, Željko Jukić, Ljubo Kovač, Tihomir Begić, Želimir Crnogorac, Mladen Kraljević, Vlatko Mišetić i Blagica Lončar. Taj odbor ubrzo je izvršio sve potrebne pripreme i 20. ožujka 1991. održana je Osnivačka skupština, na kojoj je osnovan toliko željeni Ogranak Matice hrvatske u Posušju. Na Osnivačkoj skupštini bili su nazočni Stipe Jukić, tajnik Središnjice, Ćiro Grubišić i Milan Kovač, zastupnici u Hrvatskom saboru, Benjamin Tolić, predstavnik Skupštine Grada Zagreba, dr. fra Andrija Nikić, predsjednik Glavne podružnice HKD-a “Napredak” za Hercegovinu, Ićan Ramljak, književnik iz Zagreba, čelnici svih političkih stranaka u posuškoj općini, svi župnici posuškog dekanata, predstavnici Zavičajnog društva Posušje iz Zagreba, predsjednici Matičinih ogranaka iz Širokog Brijega, Tomislavgrada, Livna, Rame, Imotskog i Metkovića, prosvjetni djelatnici s posuškog područja i drugi uzvanici.
Za predsjednika posuškog Ogranka Matice hrvatske izabran je prof. Jerko Oreč, za dopredsjednika dr. med. Matko Jukić, za tajnika prof. Vlatko Mišetić te za rizničara Marinko Ramljak.
Najprije se željelo reafirmirati hrvatski jezik koji je na zapadnohercegovačkim prostorima dugo vremena sustavno bio zatiran i kojega se, kakva li paradoksa, još od versajske Jugoslavije u školama nije smjelo nazivati njegovim pravim imenom. Stoga je prof. Ivan Juroš na molbu čelnih ljudi Matice hrvatske Posušje djelatnicima osnovnih škola u posuškom kraju održao nekoliko predavanja o hrvatskom jeziku i podsjetio ih da svoj jezik nazivaju njegovim prirodnim imenom, što je do tada bilo nezamislivo. Potom je posuški Ogranak Matice hrvatske organizirao književne susrete, predstavljao knjige, organizirao razne kulturne manifestacije i drugo. Nakon toga posuški su matičari pripremili i tiskali Posuški zbornik 1 i time učinili snažan iskorak u razvoju nakladništva i kulture u posuškom kraju. To je bila prva knjiga koja je tiskana u nakladi Matice hrvatske u Posušju.Iste godine u suradnji s Hrvatskim kulturnim društvom “Napredak”, podružnicama Split i Posušje, Matica hrvatska u Posušju objavila je zbirku pjesama Tihomira Begića pod nazivom Odsjaj daljina, njegov pjesnički prvijenac endemično vezan uz rodni kraj, uz zavičaj.
Zlatna povelja od Središnjice
Dvije godine poslije posuški su matičari pripremili i objavili Ljetopis posuški koji su uredili fra Robert Jolić, Jerko Oreč, Vlatko Mišetić i Tihomir Begić i u njemu donijeli “pregled geoloških, zemljopisnih, a pogotovo povijesnih datosti koje su utjecale da se na ovom prostoru razvije upravo ovakav tip čovjeka, koji je otporan na sve poteškoće i nevolje, što ga prate od kada se nastanio na ovoj mučeničkoj i patničkoj zemlji hercegovačkoj.” Povijesne podatke pronašli su u raznim pismohranama i drugim izvorima. Obradili su sve posuške župe, a istaknuto mjesto dobila je kultura, pismenost, školstvo te posuški pisci predvođeni dvojicom velikana fra Petrom Bakulom i fra Grgom Martićem. Ljetopis posuški iskaz je želje da Posušje pokaže koliko je ovaj kraj dao i daje za očuvanje hrvatskoga nacionalnog bića i katoličke vjere na ovim vjetrometinama na kojima “od stoljeća sedmog” obitavaju Hrvati. Za ovu reprezentativnu knjigu tadašnji predsjednik Matice hrvatske u Zagrebu prof. Josip Bratulić dodijelio je 10. lipnja 2000. godine posuškom Ogranku, kao i njegovim urednicima, Zlatnu povelju kojom su se do tada mogu podičiti samo ogranci Matice hrvatske u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Ogulinu i Osijeku.
Izdavačka djelatnost
Godinu dana poslije Ogranak tiska zbirku pjesama fra Vlade Lončara pod naslovom Portret Božji koja je motivacijski pretežito duhovna, bogoljubna i bogobojazna poetska lirika.Stihozbirku Ane Martić Igra vjetrova Ogranak Matice hrvatske Posušje objavio je 2001. godine. Njezine pjesme su izraz njezine pjesničke senzibilnosti, koja je svoje unutarnje nemire, nastale izvanjskim motivima, izrazila stihom. Unutarnji nemiri pjesnikinje prožeti su ljubavlju prema posuškom kraju. Ogranak Matice hrvatske Posušje je u suradnji s časopisom Cvitak iz Čitluka za tisak pripremio roman Ivana Ićana Ramljaka Orgulje na Vranijoj glavici. Ićan je bio veliki prijatelj Matice hrvatske u Posušju te ugledni član Zavičajnog društva Posušana u Zagrebu. On je napisao šest zbirki pripovijedaka: San bez uzglavlja, Glava u torbi, Kruh svetog Ante, Suza i radost didova, Trogodišnje putovanje te Zbirku izabranih pripovijedaka. Osim pripovijedaka, napisao je dva romana - Orgulje na Vranijoj glavici i Povratnik.
Ićan Ramljak pisao je prozu za mlade, njegova djela zanimljiva su i za starije. Za svoj književni opus dobio je više nagrada te prvu međunarodnu nagradu Serra International koja je dodijeljena jednom hrvatskom književniku. Vinko Grubišić, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), o književnom djelu Ićana Ramljaka piše: “Ramljak je pisac bogata jezika, dotjerana izraza, iznijansirana i nenametljiva humora, istančana osjećaja za bitno u gradnji svojih proznih djela.” A što se tiče tematike, “Ramljakove bi se priče, humoreske i crtice mogle podijeliti u dvije skupine: one koje opisuju njegov kraj i crtice iz gradskog života. Od ovih potonjih Šuškavi spavač mi se čini zaista antologijske vrijednosti. Sumorna atmosfera, susret u bolnici s novim sustanarom, zvuci Pierove glazbe i ljubavna priča u priči, koja ima svoje snažnine baš u tome, što je neispričana, što je njezin zanimljiviji dio otišao s pripovjedačem na drugi svijet.” Podršku i potporu u radu Matice hrvatske u Posušju stalno je davalo Zavičajno društvo Posušana u Zagrebu. Naime, s tim Društvom je Ogranak često surađivao i organizirao više različitih kulturnih manifestacija, gdje posebno treba spomenuti suradnju u pripremama za izgradnju spomenika fra Grgi Martiću i u Zagrebu i u Posušju. Godine 2002. za predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Posušju izabran je prof. Vlatko Mišetić. Mišetića nasljeđuje Blago Kovač koji i danas obavlja dužnost predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Posušju.