Do početka rata u Bosni i Hercegovini ime Ante Stanića bilo je poznato u gospodarskim krugovima bivše države Jugoslavije. Stanić se među prvima uključio u gospodarske i društvene reforme u zemlji osnivanjem uspješnog privatnog poduzeća Eksport-Import Stanić, koje se bavilo uvozom i izvozom tehničke robe za kućanstvo.
Kad je ratno zlo zahvatilo naše prostore, poslovanje tvrtke svedeno je na najmanju mjeru i dotad iznimno uspješna poduzetnička obitelj Stanić morala je potražiti druge puteve za golo preživljavanje. Stariji sinovi su otišli izvan zemlje a Anto je sa suprugom i najmlađim sinom ostao u rodnom Kreševu, gdje su održavali minimalnu poslovnu aktivnost. U tom vremenu borbe za kakav-takav opstanak, kad ljudi stradaju i kad se materijalna dobra nemilosrdno uništavaju, Anto Stanić se u noćima nesanice počeo vraćati poeziji, svojoj staroj ljubavi iz srednjoškolskih dana. Počeo je pomalo bilježiti stihove, nadajući se i vjerujući da će doći vrijeme kad će moći u miru pisati o svemu što život čovjeku pruža i od njega traži.
I to vrijeme je nastupilo nakon završetka rata sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća. Dolaskom mira, poduzetnički duh obitelji Stanić oživio je u punom kapacitetu. Sinovi su odrasli i uključili se u biznis. Anto je krenuo u nove stvaralačke izazove; otisnuo se u bistre vode pjesničkog i književnog stvaralaštva o kojem je potajno sanjario u mladalačkim godinama života.
Svoje prve pjesničke i prozne radove napisane u ratu i ranom poraću dopunio je onima pisanim u Učiteljskoj školi u Sarajevu i za vrijeme služenja vojnog roka te ih objavio u zbirkama poezije "Poetske kovanice iz Kreševa" i "Biseri ispod Inča". Usporedo s tim pripremio je i poučnu zbirku savjeta koju je objavio pod naslovom "Kako uspjeti". Bio je to svojevrsni priručnik za mlade i sve one koji su namjeravali pokrenuti privatni biznis u vremenu gospodarske i društvene tranzicije.
Nakon prvih oglednih knjiga Anto Stanić je početkom novog stoljeća krenuo u ozbiljan spisateljski pothvat. Počeo je pisati kao nikad dotad i objavljivati nove zbirke poezije. Za nekoliko godina iz njegove književne radionice izišlo je u svijet desetak knjiga koje su naišle na dobar prijam kod čitatelja i književne kritike. Prijeratni uspješni poduzetnik tako je postao i uspješni poratni književnik. Sve je to bilo moguće zahvaljujući u, prvom redu, Antinoj radišnosti i odlučnosti da ono što voli i želi ostvari do kraja.
U idućim godina, osim poezije, Anto Stanić je počeo pisati i prozu. Uz priče i romane, posebno su ga zanimale psihološko-pedagoške i andragoške teme. Užasni međunacionalni rat ostavio je teške posljedice na ljudsku psihu, tako da je i na tom planu trebalo doprinijeti promjeni stanja i jačanju poljuljanog uzajamnog povjerenja, kako među građanima tako i među zavađenim narodima. Politiku podjela koju su unijele nacionalističke elite trebalo je postupno zamjenjivati uspostavom povjerenja među ljudima svih vjera i narodnosti. Svaki dobar glas i lijepa riječ razumnih ljudi dobro su došle u vremenu pomućene svijesti i podijeljene ljudske osobnosti. Znao je Anto Stanić da se ranjena duša najučinkovitije liječi toplom riječju i dobrim savjetom, pa je pisao svojevrsne priručnike i izvanškolske udžbenike oplemenjene stečenim znanjima o životu i izazovima koje on nudi i traži od svakog čovjeka. U tom cilju napisao je i objavio nekoliko knjiga, među kojima su i one s naslovima "Ti si kormilar svoga života", "Zlatna pravila života", "Mudrosti življenja", "Životni putokazi" i "Moje viđenje života". U njima je izložio bit i smisao ljudskog življenja i naznačio puteve koji vode do ljudske sreće, mira i zadovoljstva. Po njegovu i općeprihvaćenom viđenju stvari, na početku i na kraju svega što se događa na ovome svijetu je ljubav. Između tih dviju skladnih krajnosti nema mjesta za mržnju. To je osnovni moto i smisao ljudskog života koji se ne može ničim zamijeniti ni nadomjestiti.
Za trideset godina književnog stvaralaštva Anto Stanić je napisao i objavio više od 40 knjiga pjesama, priča, romana, eseja, autobiografskih bilješki i zapisa, psihološko-socijalnih proza i drugih spisateljskih vrsta. Za autora koji je ušao u osamdesete godine života to je pohvalan literarni opus, pogotovo ako se ima u vidu da je on veći dio života posvetio podizanju obitelji i uspješnim poduzetničkim aktivnostima sa suprugom i sinovima. Malo je sličnih primjera na našim prostorima i zato ih treba cijeniti i podržavati u svakom pogledu i na svakom mjestu, kako od države čijem razvoju doprinose tako i od svih za čiju dobrobit rade i djeluju.
Uz poduzetničko i književno stvaralaštvo, Stanić je značajnu pozornost posvećivao humanitarnim aktivnostima. Pomagao je ljudima gdje god je mogao u rješavanju egzistencijalnih životnih pitanja, organizirao s obitelji donatorske skupove i manifestacije i gradio mostove prijateljstva tamo gdje su bili ratom porušeni. Posebno je podupirao mlade literarne stvaratelje osiguravajući sredstva za objavu njihovih prvih knjiga i literarnih radova. U svom rodnom Kreševu obnovio je više povijesnih franjevačkih obilježja i svetišta, a osnovao je i Zakladu "Fra Grgo Martić", koja dodjeljuje književne nagrade i objavljuje knjige nagrađenih i drugih autora.
Sve je to postalo sastavnica književnog i ukupnog doprinosa Ante Stanića, koji je predanim radom i neposrednim djelovanjem zadužio svoj rodni kraj i kulturu rodne mu zemlje Bosne i Hercegovine.
