O Jozi Kožulu, umirovljenom policajcu i dragovoljcu Domovinskog rata (rođen 1966. u Turčinovićima, Široki Brijeg) pišem drugi put. Prvi put bilo je to prije 10 godina, kada je Jozo lutajući vrletima Trtala upao u jamu Golubinka, teško se ozlijedio i dugo liječio. Ovaj put tema o Jozi manje je gruba, više nježna i lirska:
- Da nisam upao u jamu, tko zna bih li “otišao” u pisanje i slikanje. Pisao sam, doduše, i ranije, ponešto objavio u časopisu Vitko. Pa sam, evo, odlučio sve to pokazati javnosti, rekao nam je Jozo u srijedu navečer u prepunoj knjižnici širokobriješkog Doma kulture, gdje je izložio slike i predstavio knjigu pjesama “Na počivaljkama uspomena”. Na izložbu je došla “polovica” Turčinovića, bivše Jozine radne kolege, svećenici, politički uglednici te ljubitelji likovne umjetnosti i ugodnih stihova:
- I sam sam krivac što se Jozo prihvatio pisanja stihova. Došao mi je jednom i zamolio me da pročitam njegove pjesme i dam svoj sud o njima. Učinio sam to i rekao mu da nastavi, jer njegove pjesme o Turčinovićima, Trtlama, Hercegovini te ljudima o kojima piše, imaju nešto, imaju dušu, rekao je fra Dane Karačić, koji je pročitao okupljenima nekoliko Jozinih pjesama. A fra Ante Marić obratio se nazočnima čestitkom autoru, ustvrdivši da je “ušao u dušu i srce zavičaja”: Jozine se pjesme čitaju u dahu, imaju ritam i ono “nešto”... O Jozinim je amaterskim slikarskim radovima, očito rađenim s puno truda i ljubavi, pričao Srećko Slišković, rekavši i ovo:
- Jozo se bratimio sa suncem, pa dočekuje njegove izlaske i prati mu zalaske, upija njegovu ilindensku vatru i tako crpi ljepotu njegove čarolije koja neprekidno stvara nove slike, igrajući se po vrhovima planina, jezerima i potocima, zelenim pašnjacima i srebrnom kosom kovilja. I uistinu, da bi ovakva djela nastala, prije svega čovjek mora imati dušu i svu tu ljepotu doživjeti i osjetiti. Isto tako, sa srcem i dubokim poštovanjem Jozo slika portrete dragih mu osoba. Poseban pristup ima prema slikanju svećenika koji imaju veliki značaj, kako u njegovom životu tako i u povijesti njegova zavičaja koji on neizmjerno voli. I tako je Jozo Kožul, družeći se sa suncem, utro put kroz trnje pod kojim neće proći “malen ispod zvijezda”- rekao je o Jozinim slikama predstavljač Slišković. •