Neum ove godine proslavlja osamdeset godina djelovanja HKUD-a ''Lindžo'' Neum. U okviru programa proslave održane su razne manifestacije kojima je obilježen rad Društva. Ovom prigodom predstavljena je monografija ''Lindžo Neum – 80 godina djelovanja''. U knjizi su zastupljeni autori koji su prikupljali brojne tekstove, fotografije i povijesnu građu o neumskom lindžu (linđo). Na nogometnom igralištu ''Meteriz'' u Vranjevu Selu Šime Strikoman napravio je milenijsku fotografiju posvećenu lindžu. Sve je tog 21. lipnja bilo u znaku lindža. Događaj je obogaćen s više kulturnih sadržaja.
Neumljani i gosti mogli su uživati u predstavama sudionika 17. Večeri međunarodnog folklora ''Oj, kamenu, rodni moj''. Nastupila su folklorna društva: HKUD ''Lindžo'' Neum, Neumske mažoretkinje, FA ''Lisinski'' Vinkovci, HKUD ''Dubrave'' Aladinići, SK ''Mistral Stine'' Mostar, KUD ''Sveti Juraj'' Osojnik, MPS Vukšićki bećari i FA ''Lisinski'' Vinkovci – dječja skupina. A onda smo, nakon veličanstvenog vatrometa, srce prepustili radosti te poslušali i pogledali Matu Bulića koji je nastupio s bendom ''Delta''.
HKUD ''Lindžo'' Neum na neumskom području djeluje od 1945. Društvo nije od početka službeno djelovalo pod tim imenom iako se u kolokvijalnom govoru rabio taj naziv. Rad Društva je bio plodonosan. Poskočica lindžo izvodila se od Neuma do Prapratnice. Središte događanja bilo je u župi Gradac. Tek u novije doba ovaj osobiti ples širi se neumskim područjem i na susjedna hercegovačka mjesta. Je li se igralo ovo kolo i prije osamdeset godina? Odgovor je pozitivan. Lindžo je na dubrovačko i neumsko područje dospio s područja istočnog Sredozemlja. Antun Matija Reljković u djelu ''Satir iliti divji čovik'' iz 1762. spominje lindovanje, što će reći besposličarenje i zabavu u vrijeme crkvenih blagdana.
Kolo koje se danas igra na ovim prostorima s vremenom je doživjelo preinake, miješalo se s elementima kola i igara koji su se igrali još od srednjeg vijeka, što zorno svjedoče urezi na stećcima. Opis prvog kola poskočice, koja se i danas igra, donosi Pruskinja Ida von Duringsfeld, koja je promatrala izvedbu kola ispred samostana sv. Jakova u Višnjici 1854. To je opisala u djelu ''Aus Dalmatien'' iz 1857. Ostala su zapisana i neka imena svirača lijeričara (svirača linđa). To su: Nikola Lale Linđo, Cvijeto Musladin – Car Linđo te Mijo Novak Linđo. Glavni akter u lindžu je lijeričar. Za izvođenje lindža koristi lijericu i gudalo (gundilio). Lijerica ima tri žice (strune): kantin, sekondo i bas. Svirka počinje prevlačenjem gudala preko sve tri žice, a poslije se koristi samo prva žica. Lindžo u izvedbi ima tri dionice: pjesmu, kolo i igru u parovima. Lijeričaru u izvedbi kola često pomaže i kolovođa.
Lindžo sam morao igrati već u prvim razredima osnovne škole. Nerado sam to činio, a odrastanjem sam zavolio ovo zaista prekrasno i osobito kolo. Rijetko su se prije mogli susresti gradački momak ili cura koji ne znaju igrati lindžo. Napisao sam više pjesama o lindžu. Tako sam autor pjesme ''Čuvaj zemlju svoju'', koja je posvećena lindžu. Pjesmu je uglazbio Zlatko Glavinić i članovi HKUD-a ''Lindžo'', a za aranžman je odgovoran Zdenko Damjanović. No, evo jedne moje pjesme u duhu lindža.
