U Galeriji kraljice Katarine Kosače danas u 19 sati bit će otvorena izložba Pejzaži iz fundusa te galerije. Riječ je o još jednom likovnome programu Mostarskoga proljeća 2025. - XXVII. Dana Matice hrvatske Mostar. Kako ističe Dragan Marijanović, urednik izložbe uz Dalibora Nikolića, javnosti će, među ostalim, biti predstavljena djela koja potpisuju Milosavljević, Sefić, Miladin, Jovanović, Benzon, Nikšić, Gvozdenović..., ali i neke mitske fotografije legendarnoga mostarskog fotografa koji više nije među nama - Ćirila Ćire Raiča.
- Izložba Pejzaži zapravo je odabir radova s likovnim pejzažnim temama, koji se čuvaju u fundusu Galerije kraljice Katarine u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru, kojoj većina izloženih radova i pripada. Pod istim su krovištem i brojne slike u vlasništvima Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine, kao i Galerije Aluminij, koje su svoje slike sklonile ovdje zbog nepostojanja prostornih i drugih pripadajućih uvjeta za čuvanje umjetničkih djela.
U dogovoru s Daliborom Nikolićem na ovogodišnjem festivalu odlučili smo predstaviti naš odabir postojećeg pejzažnog tematskoga ciklusa, uglavnom starih i preminulih majstora, te nekolicinu radova mlađih umjetnika. Vjerojatno će posjetitelji ove draguljne izložbe imati isti osjećaj čuđenja kakav smo imali i mi pri odabiru izložaka za nju: Je li moguće da je ponajveći dio starih majstora disao isti zrak i u isto vrijeme stvarao ove neponovljive cikluse? Jer, tek nakon vremenskoga odmaka jasno je kako je riječ o besmrtnim slikarima koji su obilježili svoje vrijeme i koji su sve cjenjeniji otkako su gotovo svi od njih redom otišli ''živjeti'' na groblja, a njihova djela ostala rasuta posvud pa, srećom, i u spomenutim fundusima. Slike povremeno trebaju izaći iz fundusa i komunicirati s ljudima jer tako će i one ostati žive, a u tom i jest jedna od zadaća ove izložbe: vratiti ljude iz jednog sadašnjeg u vrijeme prošlo, vrijeme kada su umjetnici bili sadašnji te tako, putem njihovih slika, komunicirati i s umjetnicima.
Ovi likovni klasici nisu znali da će postati svevremeni i vječni. Njihov odnos prema umjetnosti, osobito pejzažima, bio je uvjetovan naturalnim okolnostima u kojima su živjeli i načinima kako su ih doživljavali i postajali njihovi interpreti, bilo da se radilo o zavičajnim posebnostima koje uključuju kamen, zemlju, vodu, drveće u razna godišnja doba ili pak vedute urbanih ili minijature ruralnih nastambi u i oko kojih se odvija ljudski život. Nitko od njih rečeno nije doživljavao na isti način - neki su potisnuli emocije i prigušili tonove, neki su razuzdali i razigrali kolorite, kako god, promatrajući njihova promišljanja ovako na jednom mjestu, možemo konstatirati da su bili pravi ilustratori svoga vremena i prostora. Gotovo svi ukorijenjeni su u klasične likovne postupke i tradicijske gordosti, njihovi su motivi stvarni s tek ponekim izletom u iracionalne teme.
Svi su razumjeli svjetlo blagodareći Nebu što ga takva šalje baš ovdje, kao rijetko gdje drugdje. Ovdje, ispred nas, djela su plejade majstora likovnoga sluha i tematskih sugestija. Ostavljena nama na čuvanje. Promatranje i razumijevanje. Ima možda nešto opominjuće u ovoj potrebi za razumijevanjem i čuvanjem. Pejzaže treba čuvati i razumjeti ih. Trebamo ih. Možda su nam to, još dok su ih slikali, ovi besmrtnici ovim slikama i htjeli reći... - riječi su urednika izložbe Dragana Marijanovića.
Izložba se može pogledati do 25. svibnja.
