Otvaranjem izložbe 'Zaboravljene ljetne slobode' akademske slikarice Ivane Jelčić u Klubu knjige 'Ivo Andrić' u Mostaru u srijedu 1. srpnja u 20.30 sati bit će spušten zastor na Mostarsko proljeće 2026. - XXVIII. Dane Matice hrvatske, koji su u grad na Neretvi u proteklih više od dva i pol mjeseca donijeli pregršt vrhunskih glazbenih, kazališnih, književnih i likovnih programa u kojima su mogle uživati sve generacije - od najmlađih do onih najstarijih.
Ivana Jelčić likovna je umjetnica rođena u Mostaru, koja živi i stvara u Čapljini. Nakon završene Srednje škole likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića u Mostaru, upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, koju uspješno završava te stječe zvanje magistre slikarstva i profesorice likovne kulture, a njezin je profesionalni i životni put neraskidivo vezan uz primjenu umjetnosti u plemenite svrhe. Naime, Ivana Jelčić zaposlena je u ustanovi za djecu Majčino selo u Međugorju, gdje kroz pedagoški rad i likovni izričaj pomaže djeci u njihovu odrastanju i razvoju. Kroz organizaciju i vođenje likovnih radionica te pripremu izložbi njihovih radova, Ivana uspješno povezuje umjetnost i inkluziju, vjerujući u terapeutsku moć stvaralaštva. Široj je javnosti poznata upravo po svom humanitarnom i inkluzivnom radu unutar lokalne zajednice, a među ostalim, istaknula se i kao voditeljica likovnih radionica te kao suradnica s udrugama za Downov sindrom pomaže osobama s poteškoćama u razvoju da se izraze kroz umjetnost, pripremajući tako njihove radove za izložbe. Svojim radom Ivana Jelčić svjedoči o tome kako slikarstvo nije samo estetska disciplina, već snažan alat za rad s ljudima i senzibilizaciju društva.
Umjetnička djela odabrana za zatvaranje Proljeća autorica je posvetila svojim sinovima Petru i Jakovu prikazujući ih kao glavne aktere tih likovnih prikaza koji nas ponovno vraćaju u sretno djetinjstvo, daleko od virtualnoga svijeta i ekrana - u prirodu - uz igru punu mašte, slobodnu i iskrenu.
– Ovom izložbom Ivana je poželjela svojim sinovima Petru i Jakovu, i svim znanim i neznanim sinovima – „da im rijeka života uvijek donosi radost, a sjećanja na djetinjstvo budu najsigurnija luka››. Nama, koji smo rasli pokraj rijeka i gladovali po cijele dane, kvasila nas voda i pržilo sunce, jasna je ova kratka, ali neopisivo emotivna i sadržajna želja. Volimo želje u kojima se možemo pronaći svi. Kao i ona sama, emotivno se vraćajući kroz ove slike u prostore u kojima se vrijeme mjerilo dubinom dječjeg smijeha i visinom sunca nad Trebižatom. Kroz ovaj ciklus radova Ivana nas vodi na obale rijeke koja nije samo krajolik, već živi svjedok odrastanja, obiteljskog zajedništva i čiste, nesputane igre. Birajući forme, tehniku i kolorite, Ivana se poigrala kontrastima ledenog Trebižata i vreloga ljeta – piše, među ostalim, o izložbi 'Zaboravljene ljetne slobode' njezin urednik Dragan Marijanović.
Dodaje i kako središnji motiv djela koja će biti prikazana ljubiteljima likovne umjetnosti u Mostaru počiva na snažnom senzornom kontrastu koji definira hercegovačko ljeto: hladnu svježinu vode, modre i tirkizne nijanse koje donose vizualno osvježenje dočaravajući onaj poznati, okrepljujući šok pri skoku u riječnu dubinu.
– Spoj topline i radosti, likovna pripovjedačica slika nam vrelim okerima i obalama u zlatnim tonovima. To jesu boje sunca koje griju mokru kožu, boje pozitivne energije i sigurne topline roditeljskog zagrljaja. Ovo je, dakle, i likovna saga o slobodi! Djetinjstvo u slobodi jedino je pravo djetinjstvo i jedina prava sloboda! Kroz likove svojih sinova Petra i Jakova, Ivana slavi univerzalnu vrijednost djetinjstva koje se ne zaboravlja, već se čuva kao najvrjednije blago u srcu. Oni su glavni akteri ovih likovnih prikaza i njihova je igra slobodna, maštovita i iskrena. Ova je izložba poziv da zastanete, udahnete miris rijeke i ponovno pronađete ono dijete u sebi koje zna da je za sreću dovoljno samo malo sunca, hladna voda pod nogama i toplina obitelji – zaključuje Marijanović.