Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kultura

‘Bolje biti razborito nesretan nego nerazborito sretan’

28. siječnja 2020. u 11:37 0 komentara 164 prikaza
Pogledajte galeriju 1/2

Analizu ove tematike o ponižavanju započinjemo izrekom Ive Andrića koja glasi: “Teško onom koji mora nekog drugog (ma tko taj bio) da unizi, da bi se on sam izdigao ili, bolje rečeno, da bi imao iluziju da se izdigao”. Osim ove navedene nehumane motivacije, valja razmotriti i druge izvore fenomena ponižavanja. U prvom redu riječ je o sindromu štetnih karakternih crta kao što su, primjerice, mržnja, zavist, ljubomora, nezasitnost, predrasude, pogrešne generalizacije, licemjerje, kradljivci vrlina, glasine i dr. Posebna je zanimljivost što je starogrčki filozof Teofrast duboko pronikao u karakterne osobine pojedinaca i skupina.

Karakterne osobine

Sve te različite karakterne osobine sabrane su u knjizi pod nazivom “Karakteri”. Tu nailazimo na više rukavaca, od kojih navodimo dva karakteristična primjera. Prvi vidimo u priči “Ćorkan i Švabica” u kontekstu romana “Na Drini ćuprija” Ive Andrića, a drugi u pjesmi “Albatros” Charlesa Baudelairea. U toj pjesmi pruža nam se slika uhvaćenog albatrosa, kralja neba, koji sada bijedno spušta svoja bijela krila koja mu smetaju hodati. Što se s njim odigrava, govori sljedeća strofa:

“Taj krilati putnik sad sputan i mali.

On prekrasan nekad, sad smiješan i klet.

Jedan mornar kljun mu njegov pali, drugi oponaša hramljuć njegov let”.

Čovjek, komu je koristoljublje jedini životni kriterij i cilj, taj robuje stvarima i pretvara druge ljude u stvari. U psihološkom smislu riječi takvi ljudi se utapaju u porok zvan nezasitnost. Nezasitnost je zapravo prokletstvo iz jednostavnog razloga što ubija njegova nositelja i druge ljude koji su mu dostupni. Ovo nalikuje na ožednjelog čovjeka koji gasi žeđ pijući slanu vodu. Poznati njemački filozof Immanuel Kant je rekao: “Ljudi čiji su postupci motivirani jedino korišću, skloni su pretvaranju; u vjeri su licemjeri, u ophođenju laskavci, a u politici prevrtljivci”. Utemeljitelj pedagoškog naturalizma Jean J. Rousseau savjetuje: “Realni svijet je ograničen, irealni je bez granica te kako prvi ne možemo proširiti, suzimo drugi jer jedino iz njihove nepodudarnosti proistječu sve patnje našeg života koji nas čini dosta nesretnim”. Ovaj univerzalni savjet ne bi se smio svesti na formulu ili recept budući da realni život podliježe relativnosti, bilo to u pozitivnom ili negativnom smislu. Pozitivni smisao imamo kada na svijet gledamo, ne samo sa stajališta svoga ega već i izvan njega, žrtvujući se i za opće dobro. S druge strane, negativni aspekt relativnosti imamo kad uime općih interesa ostvarujemo samo sebične interese. Subjekti iz ove grupacije skloni su dernjavi i suzama te lupanju šakom po stolu, neovisno o prirođenom temperamentu. Navodimo drugi savjet kao etičku misao hrvatskog filozofa Branka Bošnjaka, koja glasi: “Bolje biti razborito nesretan nego nerazborito sretan!”. U preventivnom smislu ova nam misao može poslužiti kao upozorenje kako se ne bismo lakomisleno poigravali demonskom vatrom, u ovom slučaju zlouporabom narkotika.

Konj i voda

O tomu imamo zapis u filmu “Ta divna splitska noć”. Imati potrebno znanje o štetnim posljedicama zbog konzumiranja narkotika je potreban, ali ne i dovoljan uvjet. Narodna mudrost kaže: “Jedan čovjek može s lakoćom dovesti konja do vode, ali ga tisuću ljudi ne može natjerati da je pije”. Zabrinjava paradoksalni obrat; konj će odbiti piti zagađenu vodu, a ojađena osoba, ranjena srca, pristat će i na uzimanje otrova kao lažnog lijeka. Ako je čovjek doslovce nakovanj, ako je izložen ponižavanju i psihičkom maltretiranju, nije daleko od suicidalnih raspoloženja i depresivnih stanja.•

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.