Mnoge biljke nose imena poznatih osoba, izumitelja, umjetnika, svetaca, vođa i kraljeva, a neke su počašćene imenom Isusovim i Gospinim. Biljaka je na Zemlji koliko i zvijezda na nebu, ne možeš ih prebrojiti. Kada je Bog stvarao nebo i Zemlju, prvo je stvorio biljke pa životinje i konačno čovjeka. Čovjeku je dao priliku da svemu stvorenju daje imena i da svime na zemlji razumno i odgovorno upravlja u suradnji sa svojim Stvoriteljem. Bog je stvoritelj i stvaratelj, a čovjek samo stvaratelj, odnosno sustvaratelj. Bog obavi sve, a čovjek samo mali dio veličanstvenog stvarateljskog čina.
Tako čovjek imenuje dvije biljke imenima prvih ljudi - Adama i Eve. Spomenute biljke, kada žive u paru i kada ih se njeguje i zalijeva, zadivljuju oko beskrajnom ljepotom i nježnošću. U Edenu Eva je prvo zgriješila i jela zabranjeno voće, a onda je nagovorila i Adama da učini to isto. Po tom postupku nekako više osuđujemo Evu. Kod biljaka adama i eve slučaj je drukčiji. Više smo na evinoj strani. Poslije ćemo razmatrati ovu čudesnu “vezu” u prirodi.
Adam je biljka tropskih krajeva. Uspijeva u jugoistočnoj Aziji, od Indije do Filipina i Nove Gvineje. Ljepota ove biljke je u njezinim velikim listovima te je nazivaju slonove uši. Biljka adam (lat. Alocasia odora) postaje popularna u Europi u viktorijansko doba kada se počinje uzgajati u Europi. To je vrijeme kada Ujedinjeno Kraljevtvo doživljava svoju kulminaciju za vladavine kraljice Viktorije od 1837. do 1901. Zlatno je to doba britanskoga carstva, zemlja se demokratizira, uvode se nova pravila glasovanja, žene se u pravima izjednačuju s muškarcima, dolazi do naglog razvitka kapitalističke proizvodnje i tržišta te slijedi opći prosperitet i razvoj građanskog društva. Spomenuta biljka postaje vrlo cijenjena u Europi. Ova alokazija ima listove veličine od 40 do 90 cm, naraste u visinu do 2,5 m, u širinu od 1,2 do 1,8 m. Ima streličaste listove okrenute prema gore.
Cvijet joj se nalazi na zadebljanoj stapci i obično je zelenkaste boje. Cvjetovi su smješteni na vrhu stapke, cvjeta jednom godišnje i cvijet podsjeća na onaj kale. Biljka koja se spominje još u grčkoj i rimskoj mitologiji dobiva laskave naslove - graciozna kala ljepotica, cvijet koji mami uzdahe, kala cvijet i buket napravljen od kala. Dobiva i epitet biljka “plaču odana”. Logično je pitanje tko bi je mogao “utješiti”? Trebamo se prvo pozabaviti njezinim suzama. Ako se biljku previše zalijeva ili je zrak zasićen vlagom, pri vrhu listova pojavljuju se vodenaste kapljice nalik suzama. Tu je na djelu proces gutacije. Na latinskom “gutta” znači “kap”. Nije riječ o kondenziranim kapljicama vode, niti je to transpiracija (isparavanje vode putem listova). Gutacija je tijek izlučivanja kapi ksilenskog soka na vrhovima ili rubovima listova nekih vaskularnih biljaka, obično pod utjecajem tlaka od korijena prema vrhovima listova. Često se to događa noću, kada se biljku zalije uvečer, jer se biljne pore koje se nalaze s donje strane lista noću zatvaraju.
Ksilen je dio biljnog tkiva koji, uz vodu, ima otopljene soli i hormone te se biljna tekućina izlučuje kroz posebne otvore hidatode. Ova vodena otopina soli nije gusta kao floem koji sadrži vodu, šećer, neke ione i organske molekule. U nekim se zemljama rizom biljke adam koristi u ljekovite svrhe. Liječi želudac i probavni trakt, a kreme se koriste za liječenje čireva i zmijskih ugriza. Postoji oko 80 vrsta adama, ali i mnogi hibridi dobiveni križanjem. Poznati hibrid je Alocasia amazonica. Nabrojimo nekoliko vrsta adama: Alocasia cucullata, Budina ruka ili kineski taro koji se koristi za liječenje zmijskog ugriza, Alocasia caladium, južna Amerika i anđeoska krila.
Čeka nas susret s evom. Ovo je također zeljasta biljka golemih listova koju ubrajamo u kolokazije. Vrlo je slična adamu. Botaničari su adama smjestili u alokazije, a evu u kolokazije. Te dvije biljke “ne mogu” jedna bez druge. Evu ponekada nazivaju biljkom ljubavi i vjernosti. Eva je manje otrovna od adama. Uklonimo li evu od adama, adam “počinje plakati”. Eva može podnijeti ekstremnije vremenske uvjete, više vlage i biljka je močvarnih predjela. Kolokazija je manje otrovna i poslije termičke obrade jestivi su i listovi i gomolj. Jestiva kolokazija je poznata kao taro (lat. Colocasia esculenta), nosi naziv kulkas i krumpir tropskih krajeva. Njezini gomolji imaju težinu do 5 kg. Što se tiče prehrane stanovništva, to je sigurno biljka budućnosti. Eva, za razliku od adama, ima listove koji su na rubovima nalik kelju, srcoliki su i okrenuti prema zemlji. Peteljka nije na kraju lista i biljka nikada ne razvija nadzemnu stabljiku za razliku od adama. Eva cvjeta tek nakon pete godine vegetacije. Cvjetovi su žute boje. Nabrojit ćemo nekoliko vrsta kolokazija: black coral, black magic, hawaiian punch, colocasia gigantea, šalica za čaj, bijela lava, ružičasta Kina i plavi Havaji.
Kako onda odgonetnuti tajnu ljubavi između adama i eve? Kada adam raste sam, “neutješno plače” jer pokraj njega nema eve. Na vrhu njegovih listova pojavljuju se “suze”. Ta pojava je proces gutacije. Ako je pokraj njega zasađena eva, ona može apsorbirati puno više vode, bilo korijenjem ili preko listova, pa je tako kadra “obrisati” i “adamove suze”, bilo preko korijenja ili kondenzacijom i transpiracijom putem listova.