Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica

Kultura čini identitet jednoga grada, kraja, naroda

Likovna kolonija je vrijedan projekt koji omogućuje Vitez pa i šire područje
31. kolovoza 2012. u 11:00 1 komentara 152 prikaza
Željko Kocaj

Ljetno kulturno mrtvilo u Vitezu i u cijeloj Lašvanskoj dolini proteklog je tjedna prekinula radom likovna kolonija koju tradicionalno, peti put za redom, organizira Hrvatsko kulturno društvo “Lašva”. Tradicionalna likovna kolonija, uz sudjelovanje 18 likovnih umjetnika iz BiH i iz Hrvatske, radilo je u Gučoj Gori (općina Travnik) i u Vitezu, a organizator i voditelj kolonije je poznati književnik iz Viteza Željko Kocaj. A upravo likovna kolonija je i povod za razgovor s ovim istaknutim kulturnim i javnim radnikom koji već dugi niz godina slovi za jednog od najpoznatijih i najuspješnijih spisatelja i kulturnih djelatnika na području srednje Bosne. A uz to, Kocaj je i novinar, publicist, urednik, tekstopisac glazbenih uradaka, glumac, nositelj brojnih nagrada i priznanja iz oblasti kulturne djelatnosti i književnosti, a među njima i nagrade “Ranko Marinković” Večernjeg lista za priču za 2003. godinu.

Eminentni umjetnici

- Istina, kaže Željko Kocaj, likovna kolonija je zaista vrijedan projekt koji obogaćuje Vitez, pa i šire područje i već je uhvatila čvrste korijene, a što potvrđuje i dolazak eminentnih umjetnika iz svih krajeva BiH i Republike Hrvatske. Ovaj projekt koji vodim i koji svake godine ima i humanitarni karakter me ispunjava, sa zadovoljstvom i entuzijazmom ga radim, hvala Bogu imamo i potrebno razumijevanje, podršku, posebno među našim gospodarstvenicima, želim i nadam se da ću uspjeti organizirati koloniju barem dok se ne završi 10 godina njezinog postojanja u Vitezu. A onda, neka netko drugi preuzme “štafetnu palicu”.

Proljetos je vaša drama “Lanac sreće” stavljena na scenu, a kritike gledatelja i stručnjaka bile su vrlo pozitivne. Predstava je naišla na simpatije i još uvijek je tema čestih komentara, pozitivnih, uglavnom. Je li razlog tomu aktualna tema koju obrađujete?


Predstavu je režirala mlada i vrlo talentirana Anela Križanac, a glumačka (amaterska) družina kazališne sekcije KU-a “Lašva”. Nedvojbeno je da je i tematika predstave jedan od razloga i interesa gledatelja i uspjeha koji je predstava postigla. Jer, predstava govori na humoran način o prevarenim jamcima i želji pojedinaca da se obogate na brz i lak način, bez rada i truda. Tema je još uvijek aktualna, pa se može reći da su se ljudi imali priliku malo nasmijati i svojoj muci.

U Vitezu i u srednjoj Bosni vas poznaju kao književnika, novinara, publicistu, utemeljitelja HKD-a “Lašva”, pa sada i kao glumca. Što vam je najdraže raditi, kada su u pitanju Vaš rad i Vaš kulturni opus?

To je kao pitanje roditelju koje dijete više voli. Nedavno smo, naime, uradili i promovirali knjigu o našoj prerano preminuloj darovitoj i uspješnoj akademskoj slikarici Josipi Bralo. Knjigu smo nazvali jednostavno i prepoznatljivo “Josipa Bralo – Mala monografija” i jako sam ponosan što je ta knjiga ugledala svjetlo dana i koja će i dodatno čuvati uspomenu na našu Josipu. Jednako tako i projekt kao što je “Lašvanski ljetopis” koji je, nedavno, petnaesti put zaredom izišao iz tiska, pa monografija o bolnici u Novoj Biloj “Svijetlost i nada”, monografija općine Vitez, “Viteška ratna kronika” i slično. Tu je i književni nagradni natječaj “CM kozmetik”, nagrada za srednjoškolce u koji sam također uključen. Želim također naglasiti da me ova kazališna avantura “Lanac sreće” ispunjava jer je to za mene specifično, posebno iskustvo. Iako je riječ o starijem sastavu glumačkog (potpuno amaterskog) ansambla, jer svi imaju svoje radne i obiteljske obveze, probleme..., pa mogu reći i sujete, mi smo prava dobra klapa koja uporno i uspješno gura ovaj kazališni projekt, a mene ispunjava, čini me zadovoljnim.

Za sve te projekte potrebna su i financijska sredstva. Kako sve to uspijevate realizirati?


Naravno da je za ovakve aktivnosti potreban i novac, no u kulturi se može mnogo napraviti bez puno sredstava. Ali ne bez ljubavi i entuzijazma. Ono što meni smeta je činjenica da se gotovo ništa ne radi sustavno. A kada bi se sustavno radilo i podržavala određena društva, grupe, pa i pojedinci, barem na razini općine, sve bi bilo lakše. Ovako, ostaje da ljudi koji se bave ovakvim aktivnostima troše energiju i vrijeme na traženje sponzora, donatora i drugih vrsta pomoći i podrške. Da se, u kulturi mogu postizati zavidni rezultate, pokazuju Vitez i niz uspješnih aktivnosti ne samo HKD-a “Lašva”, nego i HKD-a Napredak, Udruga mladih “Enter”, Gradsko kazalište mladih, pjevački ansambl “Viteški akordi”, viteški Ambijentalni teatar, grupa autora kroničara....

Ogledalo grada

Prepoznaje li okolina važnost kulture i onoga čime se Vi bavite?

Kazao sam da se to institucionalno ne prepoznaje baš uvijek, ali snalazimo se i svjesni smo vremena u kojemu živimo. Međutim, naglasio bih da kultura čini identitet jednoga grada, kraja, naroda, i to treba stalno ponavljati kako bi se odnos prema kulturi mijenjao na bolje. Kultura je ogledalo jednoga grada, važnost kulture treba prepoznati jer se samo na taj način predstavljamo svijetu kao civilizirani i gradimo imidž uljuđenosti, imidž ljudi koji grade i svoju duhovnu dimenziju ništa manje od onoga što čovjek inače radi da zaradi “svoj kruh svagdašnji”.

  • -obrisani-:

    Kultura čini identitet jednoga grada, kraja, naroda ................... Nekultura ima istyi efekt ....