Koliko je Dinamo sveti klub za Hrvate u BiH dokazuje priznanje koje je u rodnom Tomislavgradu dobio novi maksimirski napadač Ivan Krstanović (28). Samo što je njihov Pope odjenuo dres Dinama i što je na prvoj službenoj utakmici postao miljenik plavog puka, tomislavgradski skupštinari i gradonačelnik proglasili su ga zaslužnim građaninom. Krstanoviću je dodijeljen Medaljon svetog Nikole Tavelića, zaštitnika te duvanjske župe.
– To priznanje najbolje vam govori koliko je Ivan cijenjen u rodnom kraju. Nema Duvnjaka, bez obzira navija li za Hajduk, Dinamo ili neki drugi klub, koji se nije naježio kada je Pope dao prvi gol protiv Neftčija. Ja sam hajdukovac, ali otkako je moj prijatelj u Dinamu, jednakom žestinom navijam za njega i plave – kaže Tomislav Đikić, zvani Mićko, bivši Krstanovićev suigrač i nogometni sudac u BiH.
U Sarajlijama, selu koje se naslanja na područje Tomislavgrada, gledanje meča protiv Neftčija bilo je narodno slavlje.
– Pa tko je mogao sanjati da će igrač koji je do 23. godine igrao u Tomislavu, klubu koji se natječe u Drugoj ligi Federacije BiH, postati prvotimac Dinama. Nisu to vjerovali ni najveći optimisti u gradu, ma nitko, osim Ivana kojiw je znao da će se njegov rad isplatiti. Naš Pope imao je jedini ispravni put do Dinamove majice: dokazivao se od najniže lige do HNL-a. U svakoj je bio najbolji strijelac – kaže Nedo Kovač, konobar u klupskom kafiću i čovjek koji je pratio Popin put.
Tko zna bi li Krstanović ikada postao najbolji strijelac Premijer lige BiH i HNL-a da u Tomislav prije 6-7 godina nije došao profesionalni trener Žarko Mandić Žara iz Livna. On je otkrio napadača za prvu ligu.
– U Popinoj generaciji u Tomislavu bilo je pet igrača koji su bili veći talenti od njega. Nitko nije uspio. A Pope je ostvario san svakog u Hercegovini – da igra za Dinamo. Nitko nije mislio da će štrkljasti napadač postati najbolji strijelac. Jedino je u to vjerovao sam on – kaže Želimir Ćurić zvani Žela kojega je Krstanović nagradio novim biciklom kada je potpisao ugovor sa Zagrebom.
Popini nekadašnji suigrači, prijatelji i znanci vjeruju da će ga Bilić zvati među vatrene. Ne dobije li poziv, kažu da je normalno da prihvati Sušićev poziv za BiH.
– Znali smo da ga Partizan traži. Da nije otišao u Dinamo, samo lud čovjek ne bi prihvatio poziv takvog kluba. Nitko mu ne bi zamjerio odlazak u Beograd – kažu uglas Tomislavgrađani koji će već protiv Helsinkija autobusima u Zagreb da vide svog prijatelja i budu mu podrška da Dinamo odvede u Ligu prvaka.
Cijelu priču pročitajte u novom broju sportskog tjednika Max!
Preuzeto sa www.vecernji.hr
