Meni je moj otac rekao da bez truda i muke nema nauke!”, ispričao je novi hrvatski izbornik Niko Kovač u jednom intervju što mu je otac rekao još na početku njegove nogometne karijere. Te riječi oca Mate, koji je zajedno sa suprugom Ivkom krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća trbuhom za kruhom otišao iz livanjskog sela Lusnić u Zapadni Berlin, bile su Niki i njegovom mlađem bratu Robertu ideja vodilja kroz bogatu nogometnu karijeru. Usađena srčanost, urođeno domoljublje i njemačka radišnost tri su osnovne stvari kojima je Niko Kovač osvojio srca navijača hrvatske reprezentacije za koju je igrao od 1996. do 2008. godine.
- Vidi se tko za Hrvatsku igra dušom, a tko ne. Dok sam igrao, meni je motiv Hrvatska i moj narod. Nisam u Hrvatskoj ??ivio, ali sam za Hrvatsku živio - objašnjavao je Niko Kovač svoju srčanost u nacionalnom dresu.
Spoj gena i vatrenog srca
Uoči Svjetskog prvenstva u Njemačkoj na kojemu je igrala i Hrvatska bio sam u Lusniću, selu odakle su podrijetlom braća Kovač, i pričao s mještanima o dvojici reprezentativaca s kojima se svi u selu ponose. Sjećam se kako mi je tada 88-godišnja baba Ivka o braći Kovač rekla:
- Kada se spoje geni kameni i srce vatreno, dobiješ ponosnog i karakternog čovika koji je za svoju državu spreman dati sve. Eto, to su ti naši Kovači, Niko i Robert, sinovi našeg Mate i Ivke iz Lusnića kod Livna. Kao i sva druga gastarbajterska djeca iz livanjskog kraja, tako su i braća Niko i Robert Kovač svakog ljeta dok su bili školarci veliki dio odmora provodili u Lusniću. A tada se u tom selu uvijek igrala prava međunarodna utakmica između domaćih dečki i “Švaba”, kako su zvali gastarbajtersku djecu. Poprište tog ogleda bilo je pravo nogometno igralište smješteno tik do mjesnog groblja.
- Svako ljeto igralište ispod groblja bilo je puno nas djece. Skupili bismo se mi čiji su roditelji ostali ovdje i oni koji su na školske praznike došli iz Njemačke. I onda udri po lopti, a glavni spektakl bila je utakmica izemeđu nas i “Švaba”. Za “Švabe” su igrali Niko i Robert, ali nisu im mogli puno pomoći jer smo mi imali bolju ekipu - prisjetio se tih davnih dječačkih dana u Lusniću i jedan dalji rođak braće Kovač.
Ponosni na braću Kovač
Robert je za razliku od Nike, čak tri godine prije polaska u školu živio u Lusniću kod bake i djeda. Danas u Lusniću malo je Kovačevih. Skoro svi su u Njemačkoj, posebice Zapadnom Berlinu, gdje su uglavnom svi išli u gastarbajeterstvo. Dio ih živi u Zaprešiću. Ljeti, kažu sumještani, Kovači navrate u Lusnić gdje su obnovili staru kuću. Lusnićani se ponose braćom Kovač ističući da je cijela njihova obitelj oduvijek u tom kraju uživala veliki ugled. - U selu su njihove didove i roditelje uvijek poštivali, baš kao i njih sada - rekoše nam mještani Lusnića. Selo Lusnić je na sjevernoj, a selo Lištane na južnoj strani Livanjskog polja. Udaljeni su jedno od drugog tek nekoliko kilometara, a prostiru se zapadno do središta Livna. Ova dva livanjska sela spominjemo baš zbog toga što su glavni ljudi hrvatskog nogometa izbornik Niko, njegov pomoćnik Robert Kovač iz Lusnića, a predsjednik HNS-a Davor Šuker podrijetlom iz Lištana.
- Ovo je nogometni kraj. Nekada smo imali tri hrvatska reprezentativca, a sada Hrvatskoj dajemo izbornika i predsjednika HNS-a - kažu mještani iz Lištana, odakle je podrijetlom Davor Šuker. Kraška livanjska kotlina oduvijek je bila rasadište pravih sportskih talenata. Tako je prije Davora i braće Kovač, livanjski kraj dao i nekoliko vrhunskih sportaša i rekordera, a jedan među njima bio je Tomislav Šuker, Davorov otac. Lokalni livanjski portali, ponosni na svoje sumještane, tako su otkrili priču da je Davorov otac Tomislav Šuker 60-ih godina bio višestruki prvak i reprezentativac Jugoslavije u bacanju kugle. Njega su otkrili atletski stručnjaci iz Osijeka, pa je dobio stipendiju od njih i otišao živjeti u taj grad u kojemu mu se rodio Davor. Tomislav Šuker je prije rođenja sina Davora, 1966. godine bio prvak Balkana u bacanju kugle s hicem od 18,40 metara. I Davor je dolazio u očevo rodno mjesto, gdje je igrao nogomet s Ivanom Rimcem, dioničarem Hajduka. - Družili smo se kao djeca svako ljeto. Iako je bio mlađi, uvijek je htio igrati nogomet i balote s dječacima iz moje generacije - ispričao je Rimac.
