Zemljopisno Kiseljak i Kreševo više gravitiraju Sarajevu nego Travniku, administrativnom sjedištu Srednjobosanske županije, koju čine i ove dvije srednjobosanske općine. Ali, sa Sarajevom kakvo je danas, s bitno izmijenjenom nacionalnom strukturom stanovništva u odnosu na prijeratno razdoblje, većinu Kiseljačana i Kreševljaka danas ne veže ništa osim posla i zdravstvenih usluga koje koriste. S druge strane, još se nije razvila ni pretjerana bliskost prema Travniku, jer ni u ovoj srednjobosanskoj općini Hrvati nisu ostvarili jednakopravnost. Preustroja Travnika, kojim bi i Hrvati odlučivali o važnim pitanjima za današnje administrativno središte SBŽ-a, nema ni na pomolu, a Travnik je opterećen i neriješenim poslijeratnim ubojstvima hrvatskih povratnika i policajaca te neprocesuiranim ratnim zločinima. Također, podijeljena su i mišljenja o razini kvalitete zdravstvenih usluga Hrvatske bolnice u Novoj Biloj (općina Travnik) kojoj će, po svemu sudeći, trebati još dosta vremena, ali i novca da kadrovski zadovolji potrebe ovdašnjeg stanovništva za kvalitetnom zdravstvenom uslugom.

Promjena strukture stanovništva

Kiseljak i Kreševo danas ne osjećaju pripadnost ni Travniku ni Sarajevu, žele biti dio neke buduće hrvatske jedinice, ma kako se zvala, zaključak je izvučen iz razgovora s nekoliko Kiseljačana i Kreševljaka. “Prije rata sam živjela i radila u Sarajevu. Suprug mi je radio u sanitetu i na zadatku je ranjen u ratnom Sarajevu, a poginuo je 4. veljače 1993 godine kao prva žrtva bošnjačko-hrvatskih sukoba u Fojnici. Ja sam dobila otkaz u Union investu, ali sam uspjela vratiti stan u Sarajevu. Kada gledam Sarajevo prije i nakon rata, razlike su ogromne. Potpuno se promijenila nacionalna struktura stanovništva. Ja osobno puno toga u Sarajevu mogu dobiti zahvaljujući prijeratnim poznanstvima, ali to teško mogu drugi jer danas u Sarajevu nije poželjno izjašnjavati se kao Hrvat. To definitivno nije ono Sarajevo u kojemu smo ja i pokojni suprug živjeli prije rata. Mi iz središnje Bosne ovakvom Sarajevu ne pripadamo i za nas Hrvate bila bi katastrofa pripajanje Sarajevu“, kaže Mirjana Barbić, Kiseljačanka rodom, koja je godinama živjela i radila u Sarajevu. Prema Travniku, kaže, ne osjeća posebnu pripadnost, tu i tamo obavi poslove koji joj zatrebaju i to je sve. Barbić podsjeća da je na desetke radničkih autobusa dnevno prije rata vozilo na relaciji Kiseljak - Sarajevo. Danas je radnika manje, ali kvalifikacijska struktura je puno bolja.
„Kiseljačani, koji su prije rata radili u Sarajevu, bili su uglavnom radnici u građevini, puno manje obrazovani u odnosu na ljude iz ovog kraja koji danas rade u Sarajevu, u federalnim i državnim institucijama vlasti. To je jedini napredak ostvaren nakon rata u odnosima Kiseljaka i Sarajeva. Postoji i ta nostalgija za uslugama zdravstvenih ustanova u Sarajevu, puno izraženija kod starijih ljudi koji teže mijenjaju navike. Mlađi to ne osjećaju.

Nezadovoljni ustrojem

To su neki praktični razlozi naše okrenutosti ka Sarajevu. Politički, pripojiti Kiseljak i Kreševo Sarajevu bilo bi jednako kao posoliti more, a znamo da šaka soli moru ne znači ništa“, smatra Mladen Mišurić Ramljak, načelnik općine Kiseljak o pripajanju Kreševa i Kiseljaka Sarajevu.
I Kreševljaci ne osjećaju pripadnost ni Sarajevu ni Travniku, a jedino u što su sigurni jest da su nezadovoljni današnjim ustrojem BiH. “Generalno, mi smo nezadovoljni i ovakvim kao i prijedlogom ustroja BiH, po kojem bi se pripojili Sarajevu. Hrvatska federalna jedinica po meni je jedino rješenje kojim bi bili zadovoljni. Ukidanje Federacije BiH je ono što priželjkujemo, a osim federalnih jedinica, među kojima i hrvatske, općina i država kao jedine razine vlasti bile bi rješenje i za nas Hrvate iz Kreševa“, kaže Zdenko Laštro, poduzetnik iz Kreševa. Po njegovu mišljenju, Hrvatima iz ove srednjobosanske općine danas su podjednako blizu, odnosno daleko i Travnik i Sarajevo. Slično razmišlja i Branko Ivičević, diplomirani inženjer strojarstva, profesor skupine stručnih predmeta i matematike u Srednjoj strojarskoj školi u Kreševu.
„Ja sam 15 godina, ali prije rata živio u Sarajevu. Današnje Sarajevo i kakvo je bilo prije rata nemaju nikakvih sličnosti. Mi bi se kao Hrvati jednostavno utopili, ni o čemu ne bi odlučivali i nestali bi ukoliko bi nas pripojili Sarajevu.

Što je prihvatljivo?

Što se zdravstvenih usluga, koje većina navodi kao argument pripajanju Sarajevu tiče, mi ne trebamo izmišljati toplu vodu. Pogledajmo kako je to riješeno u Republici Hrvatskoj, s zdravstvenom iskaznicom možete se liječiti bilo gdje. Upravo je to prostor za ogromne uštede, a ne prekrajanje granica na našu štetu. Ja sam za hrvatsku jedinicu, ili kako god je nazvali u čiji bi sastav ušle sve općine s hrvatskom većinom s Mostarom kao sjedištem. Sve ostalo, neprihvatljivo mi je“, zaključuje Ivičević.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura