Odivljanju cijena nekretnina kao i razlozima koji su do toga doveli ne treba puno trošiti riječi. Balon koji je rijetko kada ovako bio napuhan direktna je posljedica triju faktora.
Prvi je razlog Covid kriza koja je dovela do lockdowna, zatvaranja ekonomija i kašnjenja u isporukama robe, a što je posljedično dovelo do nereguliranog odnosa ponude i potražnje pa samim time i visokih cijena materijala, sirovina i radne snage.
Drugi je razlog rat u Ukrajini koji za sobom vuče psihološku neizvjesnost po globalnu ekonomiju zbog energenata i žitarica, a tu je i veliki broj izbjeglica koji u srednjoj i zapadnoj Europi traže dugoročno utočište pa potražnja za nekretninama raste, a ponude je naprosto premalo.
Treći je razlog inflacija koju su kombinirano uzrokovali i Covid kriza i rat u Ukrajini zbog koje su mnogi Hrvati tijekom ljeta pohitali svoje životne ušteđevine iz banaka i čarapa uložiti u stanove kako novac ne bi bespotrebno "ležao" i gubio na vrijednosti. Naravno, potražnja je opet bila velika, a ponuda slabašna pa su se stanovi, kuće i zemljišta prodavali po astronomskim cijenama.
No, nisu tako razmišljali samo Hrvati već i bogati Europljani koji u prosjeku ostvaruju svaku treću kupovinu nekretnine na našoj obali, a što će se, procjenjuju stručnjaci, intenzivirati ulaskom Hrvatske u Eurozonu iduće godine. Hoće li se nekretninski balon ispuhati ili će trenutno stanje postati normalno? Ako situacija ostane kakva jest sasvim je jasno da ionako praznu Hrvatsku čeka novi demografski udar.
Mladi ljudi stan od 50 ili 60 kvadrata u Zagrebu i Splitu naprosto ne mogu priuštiti po cijenama od 3000 do 5000 eura po kvadratu. Prosječne plaće od 7.500 kuna i maksimalni krediti na 30 godina nisu dovoljni za novogradnju. Čak niti na periferijama većih gradova, tamo gdje se gradi dehumanizirajuće i van regula GUP-a. Nema sumnje da će sve više mladih ljudi biti obeshrabreno zasnivati vlastite obitelji te će se nastaviti raseljavanje po Europi gdje će živjeti u podstanarstvu ali će imati takve prihode koji će barem jamčiti život dostojan čovjeka. Nastavit će se, zacijelo, i iseljavanja mladih ljudi iz urbanih sredina u ruralne dijelove i predgrađa što samo po sebi nije loše.
Energetska neovisnost, vlastiti vrt, vlastito dvorište, čisti zrak i prometnice bez gužve posljednjih su godina europski i svjetski trend. Mladom čovjeku život na 14. katu socijalističkog nebodera sa skupim režijama, kupovnim povrćem te pogledom na smog i cestu sa šest traka - sve manje postaje primamljiv oblik života. Međutim Hrvatska i tu ima problem. Infrastruktura je u kolapsu. Samo 20 minuta vožnje od Zagreba ili Splita dovest će vas na mjesta bez pitke vode, optičkog interneta, kanalizacije, trgovine i osnovne škole... Osim toga, cijena građevinskog zemljišta, pogotovo u Istri i Dalmaciji čak i u dijelovima zaleđa, doseže i 300 eura po kvadratu. Opet, dakle, dolazimo do istog problema.
Mladoj obitelji za izgradnju kuće na parceli od 400 kvadrata treba minimalno 250.000 eura. Agentima za nekretnine koje mediji vole nazivati i "stručnjacima" ne treba previše vjerovati. Oni su tu da prodaju nekretnine i uzimaju svoje provizije. Njima ovakvo stanje odgovora. Nešto pouzdanije predikcije i analize mogu dati samo makroekonomisti, međutim niti na to se ne valja oslanjati previše jer je sve, kako smo rekli, obična predikcija. No, činjenica je da baš nitko ne može znati, pa čak i najučeniji među nama, što će biti s tržištem nekretnina u Hrvatskoj nakon uvođenja eura od 1. siječnja u kontekstu inflacije i neizvjesnog rata u Europi. Ali isto tako je činjenica da se već s početkom listopada osjetila stagnacija. Ljeto je bilo divlje, kupovalo se i prodavalo šakom i kapom.
Međutim s jeseni, psihozom oko poskupljenja energenata i sveopćim padom standarda stječe se dojam da je ručna kočnica ipak povučena. Čak i pukim pregledom po internetskim oglasnicima može se zamijetiti da se velika većina nekretnina po inflatornim cijenama više ne može prodati pa vlasnici iz tjedna u tjedan korigiraju cijene koje su, uzgred budi rečeno, još uvijek neopravdano velike.
Po čistoj ekonomskoj logici možemo zaključiti da će se cijene normalizirati onog trenutka kad ponuda i potražnja budu u balansu i kad Hrvati prestanu panično i nasumično kupovati betonske zidove i komade livada. Do tada mladim ljudima ostaje samo jedna mogućnost - čekati da im netko ostavi nekretninu u nasljeđe.
