U Sarajevu i danas ima strmih kaldarmisanih ulica i naselja razbacanih po okolnim uzvisinama koji rasporedom kuća i vrtova daju zanimljivu i šaroliku panoramsku razglednicu. Na jednoj od tih uzvisina smjestilo se prigradsko naselje zanimljiva imena - Švrakino Selo. U središtu sela nalazila se velika građevina - vojarna koja je nosila ime Viktora Bubnja (1918. - 1972.), načelnika Glavnog stožera Jugoslavenske narodne armije.
Ujutro, na podne i uvečer u krugu velike vojarne mogle su se vidjeti skupine vojnika, podčasnika i časnika kako obavljaju svoje rituale - postrojavanja, marširanja, smotre i uvježbavanja ovoga i onoga. Danas se u toj kasarni i onome što je oko nje izgrađeno i dograđeno nalaze Sud i Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine. Jednu i drugu pravosudnu instituciju nametnula je međunarodna zajednica. No, kako je da je, danas se u toj zgradi i oko nje dan i noć odvijaju druge bitke - bitke za gram prava i pravde.
Utorak je, dvadeset i treći srpnja 2019. godine.
Podne je.
Pred ulazom u Sud Bosne i Hercegovine vreva. Okupila se sva pera i sve kamere naše zemlje i njezina bližeg okruženja. Zadatak je zadatak. Treba ga obaviti i znatiželjnu javnost navrijeme upoznati s onim što je zanima. Na djelu je bilo stanje društvene, političke, pravosudne i novinarske pripravnosti.
Sunce peče i žeže.
Nitko ne uzmiče.
Nitko hlada ne traži.
Dramaturgija je napravljena. Režiseri su poznati! Predstavu do kraja treba odgledati.
Dramska radnja odvija se u trima činovima. O prvom činu drame, nazvane po glavnom liku Zdravku Mamiću, pisao sam u kolumni “Pravosudni sataraš” i objavio je u novoj knjizi “Kud plovi ovaj brod”. Teret na tom brodu poprilično je težak. Luka njegova smiraja za sada nije poznata. Brod pluta uzburkanim vodama hrvatskog pravosuđa, a njegov kapetan u sigurnoj je luci.
U međugorskom hotelu Regina kod odanih prijatelja, braće Jure i Marija Vasilja. Potomci Ivana - Iće Vasilja prijatelja neće ostaviti ni izdati. To je tako i drugačije biti ne može. Čvrst je to korijen! Prvom činu ove drame i blamaži hrvatskog pravosuđa vratit ćemo se nešto kasnije.
Početkom mjeseca srpnja 2019. godine sredstva informiranja, a potom i društvene mreže, prenijeli su vijest da je protiv Zdravka Mamića podignuta i potvrđena nova optužnica. Piše se i govori da je optužnica teška, ozbiljna i da Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske od Bosne i Hercegovine ponovno traži njegovo izručenje. Žele ga smjestiti u kavez Remetinca. Na sigurno!
Da stvar bude u stilu horora, društvene mreže prenijele su vijest da je Zdravko Mamić iz mostarske Zračne luke odletio u nepoznatom smjeru, prema nepoznatoj, inozemnoj destinaciji. Dramaturški zaplet hičkokovski je složen i napravljen.
Uzalud vam trud svirači. Zna Maminjo što je “ofsajd” pozicija i kako je kada država, protivno pravilima igre i Zakonu o kaznenom postupku, s policijom, sucima i tužiteljima uklizava - šalili su se po međugorskim kafićima i restoranima. Legendarni svećenik fra Didak Buntić (1871. - 1922.) piše da nigdje na svijetu nema bistrijeg i radinijeg svijeta od našega hercegovačkog, a nobelovac Ivo Andrić (1892. - 1975.) dodaje: “Hercegovina, osobito ona južna, ima poseban soj ljudi”.
Eto, tom soju bistrih i posebnih ljudi nije jasno kako država ne goni one koji su sve upropastili i zadnju “paru” odnijeli, a dovezali se onog koji je u maloj zemlji, na malom prostoru napravio svjetski nogometni klub i sve oko sebe pristojno obogatio. Redari, čuvari, čistačice i kuharice gospodskim i bezbrižnim životom u klubu žive, a prinčevi se rasuli i vladaju europskim prijestolnicama: Milanom, Torinom, Münchenom, Madridom i Barcelonom. I svaki od njih slavi svoju domovinu više i bolje od svih dosadašnjih ministara vanjskih poslova - zajedno. Zar nije tako?
Na više mjesta moglo se čuti da će na raspravu zakazanu za 23. srpnja doći samo branitelj Zdravko Rajić, a možda, kao njegova potpora, i zagrebački odvjetnik Veljko Miljević. I bez priprema i uigravanja, ovaj tandem branitelja sigurno je jamstvo da u kaznenom predmetu Zdravka Mamića ništa neće biti ni moći po principu pravosudnoga driblinga ili policijskoga preskoka.
Novinari i izvjestitelji okupljeni na podnevnom “zvizdanu” strpljivo su čekali i pitali se hoće li se Zdravko Mamić zaista pojaviti? U zatvorenim društvima i različitim krugovima govorkalo se - zna Zdravko da će biti izručen. Pametan je pa se pred pravosudnim cunamijem sklonio. Malo tko zna za jedan apsurd i diskriminitatorski odnos Republike Hrvatske prema svojim sunarodnjacima, odvjetnicima iz Bosne i Hercegovine. I ovo je prilika o tom progovoriti.
Ako bi na prostoru Republike Hrvatske, recimo u susjednom Metkoviću ili Imotskom, optuženom Zdravku Mamiću trebala pravna pomoć, ne bi mu je mogao pružiti njegov aktualni branitelj i imenjak, državljanin te iste države - odvjetnik Zdravko Rajić. Svatko tko ima i jedno zrno soli u glavi mora se upitati je li to moguće? Moguće je! U Republici Hrvatskoj sve je moguće!
Prije petnaestak godina, u vrijeme dok sam obnašao dužnost predsjednika Odvjetničke komore Federacije BiH, nastojao sam riješiti ovo pitanje. Naišao sam na razumijevanje dr. Zvonimira Šeparovića, ministra pravosuđa. Njega i nikoga više. To pitanje i danas je i aktualno i još uvijek otvoreno. Pouzdano znam da na svijetu ne postoji država koja svojim državljanima na ovakav način uskraćuje pravo na rad.
Pred zakazanu raspravu, iz dana u dan, raslo je zanimanje javnosti. Hoće li Zdravko Mamić biti izručen? Hoće li se udovoljiti zahtjevu Republike Hrvatske i Zdravko Mamić brzom, dhl poštom biti upućen tamo kamo on ne bi želio poći. Je li netko najavio da bi u prijelomnom trenutku na Sudu mogao reći ono što je želio kazati na otkazanoj tiskovnoj konferenciji? Kako god, dobro je da su novinari došli i čuli ono što je Zdravko Mamić rekao, poručio i obećao. Uvjeren sam da će s tim podnevom - 23. srpnja 2019. godine biti otvorena nova stranica hrvatskog pravosuđa. Tko će preživjeti, ne znam! Da će biti poginulih i ranjenih, siguran sam!
I evo ga!
Kao i uvijek uspravnog hoda, žustrog koraka i prodornog pogleda, uredno izbrijan, prigodno odjeven, unatoč svemu nasmijan i spreman za razgovor pred novinarima, kamermanima i Sudom Bosne i Hercegovine pojavio se “odbjegli” Zdravko Mamić. Poznajemo se najmanje četvrt stoljeća i koju godinu više. Znam ga kao samoživa, odlučna, energična, strahovito elokventna i razgovorljiva čovjeka.
Ta elokventnost rezultat je njegova psihičkog zdravlja, poslovnih uspjeha i svega što je u životu prošao. Sve ono što je u okolnostima kaznenog progona druge ljude lomilo, na Zdravku Mamiću ne da se primijetiti. Svaki kontakt ima pristojnu građansku mjeru dok se ne takne u njegovu Svetu šumu Maksimirsku, u njegov zavjet, Nogometni klub Dinamo, ili dok mu tamburaši ne zasviraju omiljenu pjesmu. Taknete li slavonsku ravnicu ili maksimirsku šumu, proradit će Etna. Proradit će vulkan! To je kap koja se u kontaktu i razgovoru nikada ne smije zanemariti.
Inače, uslijedit će govor atenskog mudraca kojega je teško zaustaviti i obuzdati. O prošlosti, sadašnjosti, budućnost, o sebi, svemu i svačemu, Zdravko Mamić govori punim ustima i cijelim plućima. Glatko, gromko i veselo. To je prilika kada će vam pokazati prave crte svoga lica, bijele zube, spuštene obrve, narogušen nos i raširene ruke kao da poput drona negdje poletjeti želi.
Kada počne govoriti od Dinamu, njemu se nepce neće izlizati. Jezik se neće oduzeti. Neće ga izdati. Nikada, budite uvjereni, nikada! Kada govori o svojim svetinjama, tih je bez urlika, psovke, cijepanja odjeće i razbacivanja novčanica. Dostojanstven je poput zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, kakav treba i mora biti čelnik onoga što je oduvijek bio znak prepoznavanja i nacionalnog ponosa.
Što u kolektivnom pamćenju naroda predstavlja jedan gradonačelnik, župan, ministar, premijer u odnosu na kapetana Dinama, Dražena Jerkovića, trenera svih trenera Ćire Blaževića ili ex predsjednika generala Ivana Šibla - ništa. Apsolutno ništa.
U kolumni “Pravosudni sataraš” pisao sam o propustima i promašajima hrvatskog pravosuđa u kaznenom postupku koji se protiv Zdravka Mamića vodi pred Županijskim sudom u Osijeku. Pisao sam o blamaži i suludom i surovom kaznenom nasrtaju na Luku Modrića i Dejana Lovrena. Kraci splitske svastike svojim repom, s vremena na vrijeme, i danas karcinogeno znaju zamahnuti.
Nogometni klub Dinamo kaže - za nas nije nastupila štetna posljedica. Županijski sud u Osijeku kaže jest. Nastala je! Ova storija, u obrnutom smjeru, podsjeća me na Branka Ćopića (1915. - 1984.) i njegovu priču o Nikoletini Bursaću. Mladi revolucionar Nikola vratio se s partijskog sastanka i svojoj majci kaže:
Majko, nema Boga.
Što reče, jadna ja.
Od koga si to čuo, nesretniče?
Tajnik je, majko, rekao.
Tako je i u ovoj pravosudnoj priči. Neki pravosudni tajnik rekao je da kazneno djelo zloupotrebe službenog položaja i ovlasti postoji i u slučaju kada oštećenik kaže da za njega nije nastupila štetna posljedica. Ovu podmuklu podvalu hrvatsko pravosuđe pokušalo je “pokriti” podnošenjem optužnica protiv Luke Modrića i Dejana Lovrena za izvršenja kaznenog djela lažnog svjedočenja. Optužnica je podignuta prije pravomoćnog okončanja kaznenog postupka u kojem su oni, tobože, lažno svjedočili. Gdje to ima? Gdje to može? Gdje se to nekada ranije dogodilo? O tempora o mores - davno je uzviknuo slavni Ciceron.
Dvojicu sjajnih nogometaša i domoljuba nagovaralo se da priznaju krivnju. Bit će neke uvjetne osude. Što je to, ništa - govorilo se. To ništa bilo bi dovoljno da defektna presuda Županijskog suda u Osijeku za Zdravka Mamića bude sve. Kraj!
Pouzdano znam da je kolumna “Pravosudni sataraš” pomogla upaliti svjećice u hrvatskom pravosuđu. Obustavljeni su postupci protiv Luke Modrića i Dejana Lovrena. Priča o Zdravku Mamiću i njegovoj kaznenoj odgovornosti tek je otvorena.
Treći čin drame zvane Zdravko Mamić na svom je početku. U tom trećem činu hrvatsko pravosuđe doživjelo je još jednu profesionalnu blamažu. O zahtjevu za izručenje Zdravka Mamića postoji pravomoćna odluka Suda Bosne i Hercegovine. Unatoč tome, kao da nikada nisu čuli za drevno načelo “Ne bi is idem” - “Nikada o istom dva puta”, kao da nisu pročitali odredbe sporazuma dviju država. Kada netko zna, a pravi se da mu to nije poznato, pa inzistira na provedbi nečeg što ne može stati pod kapu zakona, sumnjati je da iza svega zaudara miris političkog tamjana.
Sve je ovo za mladu državu mala i beznačajna stvar u odnosu na ono što Zdravko Mamić urbi et orbi reče: Hrvatsko pravosuđe je korumpirano. Znam i reći ću vam šest sudaca koji su teško korumpirani. Za sada javno kažem da je predsjednik Vrhovnog suda zao, pokvaren i korumpiran sudac.
Ruglo je da takav čovjek stoluje na čelu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Najteže oružje ostavit ću za neku drugu priliku.
Upitan što o groznoj optužbi može reći, predsjednik Vrhovnog suda uzvraća - Tko je taj Zdravko Mamić? Mi se uopće ne poznajemo. Teško je naći racionalan odgovor na iracionalnu priču. Mlako, šturo i neuvjerljivo!
A Zdravko Mamić kaže: Mi smo do kraja intimni. Samo što seksa među nama nije bilo. Sve znam. Najteže oružje ostavit ću za drugu priliku.
U ovoj priči i bez seksa moglo bi se nešto veliko začeti. Kakav će porođaj biti, to bismo ove jeseni mogli doznati. Hoće li se premijer Republike Hrvatske poslužiti carskim rezom? Prirodni porođaj sigurno neće biti.
