Ne događa se to samo kod nas, ali briga me za druge zemlje. Zanima me Hrvatska, koja ostvaruje gotovo 20 posto BDP-a od turizma i kojemu je podređeno u ovoj zemlji sve. I previše. S obzirom na to da od turizma dobro živi ipak manji dio populacije, a većem dijelu nemoguće je zbog cijena i ljetovati na Jadranu. Ili čak platiti obiteljski obilazak NP Plitvičkih jezera. U sezoni, naime, ulaznica za Plitvice je narasla na 300 kn po osobi, za djecu stariju od 7 godina 120 kn, pa uživaj. To je već stvarno bezobrazno jer Plitvice nisu dane u koncesiju nekim privatnim hoch-hotelijerima, nego je riječ o nacionalnom, dakle narodnom parku. A ovom narodu onda ostaje da Plitvice jeftinije obilazi po zimi ili virtualno.
S vrhuncem turističke sezone, stigao nam je i vrhunac inflacije, premda je nafta u zadnjih deset dana pojeftinila gotovo 20%, cijene goriva na pumpama ne padaju. Dužnosnik Vlade čak i ne skriva da je tomu tako kako bi zemlja zaradila više od turista. Činjenica jest da se mi svi ostali koji nisu uključeni u ovaj turistički lanac zarada, kroz sve ove oblike davanja i poskupljenja odričemo radi turističke zarade. I zato kada u Istri ostanu bez vode, a u Dalmaciji požari tako lako preko zapuštene makije i borova protrče do kuća i spale ih, većina nas osjeća da smo se uzalud žrtvovali. Ostati bez dovoljno vode usred turističke sezone u najturističkijem, najsređenijem i najbogatijem kraju zemlje, Istri, najava je ozbiljne katastrofe. Kada u vatri nestaju deseci kuća u divljim požarima u turističkim krajevima Dalmacije, katastrofa je već tu. U Raslini i Zatonu ove godine turizma više neće biti. A u zemlji je već blizu milijun stranaca, koji su ovamo došli na odmor i koji će se na tom odmoru i pošteno istrošiti. Govore svi da bi ova sezona mogla biti rekordna, što zbog navale, što zbog velike inflacije i poskupljenja, pa bi Hrvatska od turizma mogla zaraditi i više od 12, 13, možda i 15 milijardi eura. I onda iz Istre stiže vijest o redukcijama vode, što u prvoj fazi neće oštetiti gotovo nikoga, ali bi, ne bude li obilnih kiša, već u idućoj fazi mogao stradati najluksuzniji turizam jer će zabraniti punjenje bazena. A u Istri je proteklih godina izgrađeno na tisuće bazena. U pravilu s državnim poticajima, dakle svi smo ih sufinancirali. Vile s bazenima najelitniji su dio hrvatskog turizma i ne bude li vode, zlatna koka će naglo prestati nositi jaja. Nevjerojatno je da se najsređeniji turistički dio zemlje doveo u situaciju da sada ovisi o poklonu s neba. Nebriga za osnovnu infrastrukturu govori da i Istrani mogu biti šlampavi.
Dalmacija, osim nekih otoka i Dubrovnika, u turizmu kaska za Istrom. No, Dalmacija ima svoje prednosti, ali jednako kao Istra, sve može biti ugroženo zbog druge vrste nebrige, šlamperaja, nehaja i nebrige, neozbiljnosti. Ono što prijeti Dalmaciji i više nego Istri jest suša i divlji šumski požari. U posljednjem požaru turistički gigant Vodice su obranjene na zadnjoj crti, ali su stradali Zaton i Raslina. Lokalni vatrogasci kažu da nikad nisu vidjeli takav požar, koji stalno mijenja pravac i koji se strahovito brzo širio preko zarasle makije i borova kao da ih je netko zalio napalmom. Ta makija i borovi nalazili su se i oko kuća, pa su i one stradale. Kolika je početna nemoć vatrogasaca bila, dokazuje i jedan bizaran podatak, da su sva tri glavna vatrogasna zapovjednika na teritoriju Šibensko-kninske županije rodom iz Zatona, a jednomu je gotovo izgorjela i njegova obiteljska kuća! Godinama se zna da je glavni problem u Dalmaciji “mala preopuštenost” oko nabujale i divlje vegetacije koja tako lako plane i gdje onda ne pomažu ni dvije eskadrile kanadera. Za ovaj kraj u kojem je turizam proteklih godina znatno podigao osobni standard i postao središnji biznis, potpuno je nevjerojatno da postoji tolika nebriga i neuređenost prostora.
U pravilu nema šumskih i vatrogasnih putova, oko naselja nema pojasa u kojem bi makija i alepski borovi bili posječeni, a u pravilu nema ni dovoljno vatrogasnih hidranata. I bogata Istra i sve bogatija Dalmacija morat će sustavno čuvati svoj glavni biznis i ulagati u infrastrukturu, barem koliko u kafiće i ležaljke. Šibenski vatrogasci obratili su se javnosti i očito još pod šokom stravičnog požara dio krivice prebacuju na svoju neopremljenost i državu, dok navijači skupljaju donacije da kupe barem brentače kako bi sljedeći put kad dođu kao dobrovoljci imali čime gasiti požar. Statistički, u zadnjih nekoliko godina vatrogasci u RH su dobili 450 novih vozila, jesu li ona dobro raspoređena, to treba pitati Vatrogasnu zajednicu koja ih je raspoređivala. Logično bi pak bilo da svaka zajednica koja djelomično živi od turizma i poljoprivrede uloži više i u priručna sredstva za obranu od požara. I da se počne prikupljati kišnica za slučaj da se sušne godine nastave. S preventivom protiv požara može se početi trenutačno. Dovoljno je za početak samo posjeći zapaljivu i divlju vegetaciju oko svoje kuće.
