Ne koristim se niti jednom društvenom mrežom. Kad bi me tko prisilio objasniti što su Facebook, Twitter, Instagram..., učinio bih to vrlo loše. Jednu sam bio otvorio, ali se nikad njome nisam služio niti bih to znao. I ne osjećam se baš nimalo zakinut. Laptop mi služi za najnužnije, za pisanje i slanje tekstova, dopisivanje e-mailom, pretraživanje. To mi je dovoljno.
Više sam puta napisao kako Internet ne smatram duhovnim obogaćenjem čovjeka već običnim sredstvom kakvo je, na primjer, motika, pila, olovka, radio ili televizija. Stoga me, kako se to kaže – pad Zuckerbergovih igračaka nije ni pogodio ni iznenadio, kao da se baš ništa nije dogodilo. Govori se o komunikaciji kao glavnom obilježju društvenih mreža. Kad je riječ o velikim filozofskim, književnim i drugim umjetničkim djelima ne govori se o komunikaciji nego o strastima, osjećajima, oblicima, stilu, tragici, komici, humoru, o plemenitosti, zlu, ljepoti, o smislu života... Aristotelova, Platonova, Eshilova, Shakespeareova, Tolstojeva, Proustova djela nikad ne mogu “pasti”, ne mogu prestati djelovati i zaustaviti se u tehničkoj nemoći. Jer ona ne komuniciraju u trenutku nego traju u vremenu. Ona ne mogu “crknuti” na polici pa postati neupotrebljivim kao, kad “crknu”, Facebook ili Instagram.
U društvene mreže, kao što i sugerira riječ “mreže”, ljudi su ulovljeni tehnologijom, i iz njih se nastoje spasiti, nastoje izići na bespovratno izgubljenu slobodu od svojevoljne tehnološke ovisnosti znajući da to ne mogu učiniti bez pokušaja – njihova uporaba je beskrajan niz pokušaja koji se hrane neuspjehom. Kad su prije koji dan mreže pale, njihovi korisnici bili su izgubljeni, prekinuta je glavna njihova strast – pokušaji da iz njih iziđu. Podosta je običnih građana ali i poznatih ličnosti reklo kako su padom mreža osjetili olakšanje, oslobođenje, izlazak iz ropstva, ali golema je većina doživjela šok i jedva je čekala da se od njega oporavi.
Osim tog psihološkog učinka naoko su zastrašujuće materijalne posljedice – zbog potopa dionica Zuckerberg je izgubio oko šest milijardi dolara (od toga tri milijarde od reklama u Americi), ali to nije neka šteta jer je “težak” gotovo 90 milijardi. Usporedite sada svoju pojedinačnu, zanemarivo malu uporabu društvenih mreža koliko god bila velika i ovisnička s desecima milijardi dolara u stvaranju kojih i tako neznatni sudjelujete! Njihova masovnost i zgrtanje golemog bogatstva glavni je cilj njihovih pokretača i vlasnika. Budući da, tako reći, brzinom svjetlosti zahvate cijeli planet, brzinom svjetlosti se zgrnu i hrpe novca. Mnogi veliki pisci, skladatelji ili slikari su tako reći cijeli život, često u siromaštvu, čeznuli za masovnosti svoje publike ne bi li preživjeli – “umjetnost” društvenih mreža zna munjevito svojim tvorcima donijeti milijarde.
Njihova je bit – bezbroj korisnika, reklame i bogatstvo. Prazna i isprazna bit, balon veličine planeta koji može probušiti iglica tehničkog kvara i nesavršenstva. Naravno, ovisnost o društvenim mrežama ne čini ljude manje ili više glupima ili manje ili više pametnima, mnogima su vrlo praktičan način komuniciranja, međusobnog informiranja i razmjene misli, uvjerenja, poruka..., a beskrajna je raznolikost stavova, znanja i interesa koji se na njima mogu izražavati. One nemaju trajnije vrijednosti, one nikad neće proizvesti djelo za policu, biblioteku, one su, kako rekosmo, trošenje sadašnjeg vremena, ispunjenje trenutka. Na njima će malo tko opisivati svoju tugu, radost, depresiju, raspravljati o svrsi postojanja, o ljubavi, o tome postoji li ili ne postoji Bog, razmišljati o apsolutu, ali će iskazati apsolutnost svoga “ja”, svoga mjesta koje zauzima u svijetu i svoje potrebe da se komunikacijom s tim svijetom stopi.
Možda civilizacija nije poznavala mit veći od društvenih mreža, a ni izdaleka nije poznavala masovnost medija kao što su one. Rečenice kao “on je (ili ona) na svom Facebooku” ili “on je (ili ona) na svom Twitteru” ili “on je (ili ona) na svom Instagramu” ni sada ni u povijesti po čestoći uporabe u medijima nemaju konkurenciju. Dio tog “naj” proteklih je dana bilo palo, bit će da nije mogao izdržati svoju planetarnu napuhanost. Koja se trenutno bila smanjila za pišljivih šest milijardi dolara.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’