O ovoj temi pišem kratko na još jednom mjestu u listu, ali zaslužuje posebnu pozornost, pa opširnije pišem još jednom. Sud u Gračacu osudio je zbog prosjačenja na 15 dana zatvora 55-godišnjeg Kninjanina Rajka S., pošto ga je prijavila tamošnja policija. Kriv je što je išao od kuće do kuće i tražio novac od građana jer je gladan i novac mu treba za hranu, te mu je jedan građanin dao 30, jedan 20 a jedan 10 kuna. Isprošeni novac mora vratiti. Mediji, portali i društvene mreže naveliko pišu o tom nesvakidašnjem događaju, ironično se hvali djelotvornost hrvatskog pravosuđa, a u ismijavanju se uz taj posve beznačajni prekršaj spominju korupcija i kriminal koji se mjere milijunima. Hrvatska ima mnoštvo oblika prosjačenja, ali se tako ne zovu, a sramota je samo prosjačiti na trgovima, po kućama i u prilikama u kojima prosjaci očekuju sućut. Na primjer, deseci tisuća umirovljenika ni po jednoj matematici ne mogu preživjeti, pa su prisiljeni “prositi” ili stvarno prositi od djece i druge rodbine. Tisuće ljudi u nepodnošljivoj neimaštini izbjegavaju prosjačenje tako što se hrane u pučkim kuhinjama ili najnužnije dobivaju od Caritasa. Neka vrsta prosjačenja je i odlazak u nevolji u inozemstvo, gdje se često rade poslovi koje građani razvijenijih zemalja izbjegavaju, a ima i sirotinje koja radije gladuje nego prosjači. Policija nijedne od takvih prosjaka ne prijavljuje, o njima mediji pišu kao o normalnim pojavama kakvih ima svuda u svijetu i kakve su neizbježne u slici društva. Ali ako prosiš javno, ako te se gleda, ako su ti oskudica i glad jači od srama, ako kvariš sliku toga društva, možeš biti prijavljen i suđen. Mi svaki dan hodamo svijetom sa svojom golotinjom, koja nikome ne smeta dok je odjevena, ali ako skinemo odjeću pa je pokažemo, privući ćemo opću pozornost i uredovat će policija.
Tako je i najveći prosjak zakonom prisiljen zaogrnuti i ne pokazivati svoj jad. Zato što se svi sramimo svoje golotinje, fizičke i materijalne, kad gledamo prosjaka ili čudaka razodjevenog na trgu ili kojem drugom javnom mjestu, vidimo sebe, svoju životnu mizeriju ili golu kitu i stražnjicu.
Vidimo i kako bi svak drugi mogao biti siromah ili gol, pa bio to i moćni ili najmoćniji političar. Vidimo siromašno i golo – cijelo društvo. Zato je nevoljni Kninjanin osuđen u Gračacu – pokazavši svoje siromaštvo pokazao je i siromaštvo cijele zemlje, osramotio je državu, poručio je – ako gladujem ja, cijela Lijepa naša je gladna. A pokazati golu stražnjicu Hrvatske, “članice Europske unije” koja “nikad u svojoj povijesti nije imala veći ugled u svijetu” – ne smije se i mora biti kažnjeno. Neće biti kažnjen onaj tko je ljude natjerao da budu prosjaci nego će biti kažnjeni prosjaci. Jer kako dopustiti da neki drznik prosjačenjem sugerira da je i prosjak Plenković kojemu je on podanik, da premijer ide od kuće do kuće i skuplja za ručak, da se tako nisko spušta veliki državnik koji tako reći svakodnevno paradira među svjetskom političarskom elitom.
Već mjesecima se u vlasti samohvalisavo govori o milijardama koje će Hrvatska dobiti od Europske unije, ali baš nitko ne govori o tome kako smo te milijarde zaslužili. Čiji je to novac, tko ga je zaradio, kome je uzet da bi se nama dao? U Banskim dvorima nema odgovora na to pitanje, a u cijeloj zemlji dao ga je samo jedan čovjek, saborski zastupnik Nino Raspudić, a glasi: “Činjenica da smo dobili takav paket pomoći, razmjerno najveći, govori samo koliko smo jadni i nerazvijeni”.
Drugim riječima, te smo milijarde isprosili baš kao i Kninjanin 60 kuna u Gračacu. Ali Plenkovića i vlast koji su ih isprosili policija neće prijaviti, prijavit će ih samo neki hrabri parlamentarac, ali neće biti suđenja nego će se i dalje pričati kako će se tim milijardama utoliti glad za razvojem kao što je Kninjanin htio utoliti glad za kruhom i varivom.
Sud koji je osudio prosjaka nije pao s neba, on je proizvod ovog društva i političkog sustava čiji čelnici svaki dan vode brigu o besprijekornosti ove države kao što je vode policija i sudac u Gračacu. I kao što bi se Kninjanin, da mu isprošeno nije oduzeto, najeo i opet prosio, tako će se i Hrvatska najesti milijardi iz Europske unije, a “koliko smo jadni i nerazvijeni”, opet će se u Bruxellesu nešto naći.
