Eto nama svježih karata o podjelama i promjenama granica. Gotovo da su nam nedostajale s obzirom na to da smo se 1990-ih desetaka takvih nagledali, tako da je novi maštoviti uradak o prekrajanju granica ponovno politički zatresao malo širi prostor bivše Jugoslavije, koji svjetska politika rado naziva "zapadnim Balkanom". Ukratko, famozni non-paper trebao bi zagolicati maštu velikosrba, velikoalbanaca i nešto manje velikohrvata. Činjenica je da bi u takvoj fiktivnoj i izmišljenoj "novoj podjeli" Hrvati opet najmanje narasli. Naravno, ništa od toga.

Tom nepostojećem papiru, koji se smišljeno, putem baš opskurnih medija u BiH i Sloveniji probio, eto vidimo čak do Reutersa, cilj nije "konačni raspad Jugoslavije", kako je taj uradak popularno predstavljen, nego naprotiv, služi tek betoniranju bilo kakvih promjena koje bi BiH gurale prema EU i NATO integracijama. Da su proizveli non-paper, demantirali su svi oni koji su navedeni kao kreatori, dakle slovenski premijer Janez Janša i Mađari. To da je njihov izbor suverena BiH, potvrdio je i službeni Zagreb i službeni Beograd. Tko je dakle preostao kao zainteresirani autor ove podvale? Ne oni koji bi, navodno, izvukli iz ove podjele za sebe teritorijalnu korist, nego oni koji bi ovakvom podjelom ponovno ispali najveće žrtve. A ti su promptno reagirali dramatičnim riječima da će svim sredstvima braniti svoju suverenost. Najžešće reakcije stigle su dakle iz službenog Sarajeva.

O tome komu je u interesu ovakvo novo gužvanje oko BiH, kirurški precizno progovorio je Božo Ljubić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskoga narodnog sabora BiH. Vrlo je jasno poručio da se BiH ne može raspasti ni na miran način ni ratom. Da može, već bi se to dogodilo. No, dodao je da se ne može ni sačuvati kao unitarna država. A osnova politike službenog Sarajeva jest stalno isticanje potrebe za reformiranjem BiH radi dokidanja nacionalnih komponenti i pretvaranjem BiH u tzv. normalnu državu prema načelu jedan čovjek jedan glas. Ništa novo na "zapadnom Balkanu".

To je bila i mantra Slobodana Miloševića, koja je i dovela do rata i raspada Jugoslavije. Dakle, Jugoslaviju nisu razbili ni Hrvatska ni Slovenija, nego je to učinio Milošević svojom unitarističkom velikosrpskom politikom. Kako se BiH uvijek tepalo da je Jugoslavija u malom, kakav bi dakle na nju imao učinak kada bi ciljevi bošnjačke politike bili ostvareni? Isti kao i u slučaju Jugoslavije. Zaključak je da jedini koji mogu uspješno razoriti BiH stoluju u Sarajevu.

Mudri Ljubić nastavlja detaljizirati frku oko non-papera te upozorava na razočaranost bošnjačke politike stavovima EU i SAD-a u vezi s izbornim i ustavnim reformiranjem BiH. Zaključio je da je vrlo izgledno da je Janši podvaljeno u nekom čudnom antijanšinu savezništvu slovenske oporbe i bošnjačke politike. On, doduše, navodi kako bi isti tzv. dokument mogao izaći i iz radionice velikoalbanskih i velikosrpskih stratega, no zaključuje kako neće imati posljedice.

Tu se on moguće malo i vara s obzirom na to da je gužva zbog navodnog prijedloga promjena granica ipak uskovitlala prašinu. Taman da se otupi oštrica službene politike Zagreba i Vlade Andreja Plenkovića, koja je nedavno sasvim legalno i otvoreno u Bruxellesu "urudžbirala" inicijativu o reformiranju izbornog zakona i statusa Hrvata u BiH. Ta je inicijativa urudžbiranjem postala EU inicijativa, a riječ je o zajedničkom prijedlogu koji su, uz Hrvatsku, potpisale Slovenija, Bugarska, Grčka, Mađarska i Cipar. Ona je jako važna za opstanak Hrvata u BiH jer joj je u srži promjena zakona kojim Bošnjaci više ne bi bili u prilici Hrvatima birati njihova predstavnika u Predsjedništvu BiH, a blokirala bi i njihove namjere da Hrvatima biraju na isti način i zastupnike u Domu naroda.

Kako sluha za tu inicijativu ima i nova administracija SAD-a, a i inicijativa za "zapadni Balkan" u kojoj je devet država (Austrija, Hrvatska, Češka, Njemačka, Grčka, Irska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija), razumljiva je panika koja je zahvatila vrh bošnjačke politike. Kako je objava tzv. non-papera tempirana uoči sastanka hrvatske inicijative u EU, očito je cilj bio blokirati rad na promjenama koje ne odgovaraju službenom Sarajevu. Sastanak inicijative odgođen je zbog epidemioloških razloga u Bruxellesu za svibanj.

Cilj je hrvatske inicijative ubrzati put BiH prema EU, čime bi se, stjecanjem statusa kandidata, otvorio pristup EU novcu, konkretnije početnom fondu od više od 2 mlrd eura. Činjenica je pak da su za EU integraciju BiH jednako nezainteresirani i u Republici Srpskoj i u vrhu bošnjačke politike, kojoj faktor vrijeme ne znači ništa u odnosu na želju o konačnom stvaranju "čišće" bošnjačke države. A za put BiH prema EU stvarno su zainteresirani Hrvati u BiH i Hrvatska. Tako da od ove podvale s non-paperom može biti i neke koristi jer je opet jasno da Hrvati nisu ti koji razaraju BiH.

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac