Ako ste voljeli i ako volite klapsku pjesmu “Da te mogu pismom zvati”, onda bi vam mogla dobro sjesti i pjesma “U zagrljaju vrimena”, za koju je stihove napisao isti autor, Frane Bilić iz Šibenika, a koja je nastala kao plod inicijative “Zagrlimo starije pjesmom” Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj.
Vijeće HBK se, naime, odazvalo se još lani na poziv pape Franje na “dosjetljivost u ljubavi prema starijim osobama” kako bi im se olakšale usamljenost i izoliranost uzrokovane pandemijom Covid-19, pa je u kolovozu 2020. godine pozvalo klape da zagrle starije pjesmom tako što će im pjevati pod domskim prozorima diljem Hrvatske. Poziv je ponovljen i za ovu godinu, a osim klapa pozvani su i ostali izvođači, kako bi na ovaj specifičan način obilježili dan starijih osoba koji je 1. listopada.
No, prije listopada, Crkva nam još jednom skreće pozornost na starije osobe, odnosno na bake i djedove. Naime, papa Franjo je uoči ovogodišnje Svijećnice proglasio Svjetski dan baka i djedova i starijih osoba, koji će se od ove godine obilježavati na svjetskoj razini u nedjelju najbližu blagdanu sv. Ane i Joakima, Isusovih bake i djeda. Papa će tako ove godine 25. srpnja predvoditi večernju misu u bazilici sv. Petra u Rimu, a sve biskupije diljem svijeta pozvane su da ga također obilježe u svome pastoralnom kontekstu.
Sve ove informacije ukazuju na činjenicu da Crkva znatan dio svoje pažnje želi posvetiti ne samo početku života, nego i njegovom završetku. I dok je po pitanju početka života, koji počinje začećem prema crkvenom učenju, Crkva konfrontirana današnjem svijetu i njegovom svjetonazoru, kraj života kao da zbog manje atraktivnosti nije toliko u fokusu javnosti. No ako ne izaziva svjetonazorske prijepore, to ne znači da je briga za kraj života manje važna za Crkvu, osobito po pitanju eutanazije i stavu Crkve da se svakom čovjeku mora omogućiti dostojanstvena i prirodna smrt.
To je pitanje posebno aktualizirano u ovoj pandemiji, kada su mnoge stare osobe, osobito u domovima za umirovljenike, umrle daleko od svojih obitelji, izolirane i u dubokoj osamljenosti. Uoči blagdana Svijećnice prije četiri godine već spomenuto Vijeće za obitelj HBK, uz izjavu posvećenu starijim osobama, organiziralo je stručni kolokvij o Hrvatskoj kao naciji staraca.
Predsjednik Vijeća za obitelj mons. Mate Uzinić rekao je tada kako je Hrvatska jedna od pet najstarijih populacija u svijetu, što prijeti urušavanju cijelog sustava, počevši od zdravstvenoga, obrazovnog i mirovinskog.
Članica Vijeća HBK i moderatorica kolokvija dipl. iur. Zdenka Ninić naglasila je tada da se povećava postotak stanovništva starijeg od 65 godina te kako je pri popisu stanovništva 2011. od 65 godina bilo 17,7 posto, a sada je 18,6 posto. Demograf prof. Dražen Živić upozorio je na opasnost rastućeg trenda, jer se, primjerice, u postotku starijih osoba povećava broj onih najstarijih dobnih skupina, 85 godina i više, a projekcije kažu da će takvih stanovnika 2030. biti oko tri posto, dok ih je na popisu 2011. bilo 1,5 posto populacije.
Sve su to podaci za uzbunu i valjalo bi ih svake godine osvježavati i isticati u javnosti, što Crkva sada čini na zgodan način afirmacijom klapa i glazbenih sastava u skretanju pažnje na potrebe starije populacije u našoj zemlji. Autor pjesme “U zagrljaju vrimena” Frane Bilić (za koju je autor glazbe Joško Ćaleta i umjetnički voditelj ansambla Lado Krunoslav Šokac) posvjedočio je kako je i sam radio jedno vrijeme u umirovljeničkom domu te da se ondje ljudi “ponekad osjećaju malo izolirano i daleko, ali kada im ponudimo osmijeh, malo ljudskost, onda se u njihovu životu koji ide svome kraju osjeća neizmjerna radost”.
Pa kad uskoro čujete taktove “U zagrljaju vrimena” sjetite se ovih njegovih riječi i ponudite nekome starijem osmijeh i malo ljudskosti. Današnja vremena čeznu za time.
