Struganje pila, udaranje čekića, zujanje bušilica..., miješa se veselim žagorom djece. Radi se predano i s velikom ozbiljnošću i odgovornošću. Oni grade brodove, mostove, tunele, kućice. Grade cijela naselja s kompletnom infrastrukturom. Grade kule, kakve su se gradile prije tisuću godina, grade sve što dječja mašta može smisliti, a može mnogo.

Budući konstruktori

Sada su to samo makete i modeli, kućice, mostovi i naselja u malom. Jesu li to početna djela budućih inženjera, projektanata, vrsnih majstora? Odgovore treba čekati, na dobrom putu. - Lijepo je raditi s ovom mladosti. Zanima ih sve i rade s velikom ljubavi. Vidite vi ove radove, to je sve produkt njihovih malih ruku - kaže Petar Karačić, čovjek koji vodi radionicu za mlade. Petar, nastavnik tehničkog odgoja, koji je cijeli radni vijek proveo među djecom, već pet-šest godina vodi sekciju, kao što se nekada to radilo u školama, zvao se “tehnički odgoj”, a ranije “ručni rad”. Tvrdi kako za ovakav rad djece vlada veliko zanimanje i djece i njihovih roditelja. Radi s pedesetak djece mlađeg uzrasta i iznimno je zadovoljan. Dok jedni režu šperploču za buduće kućice, drugi pak kistom daju kući postojanu boju, treći trasiraju putove za buduće naselje i tako redom. Svi nešto rade, nitko ne zabušava.

Kućni izlošci

- Priređujemo izložbe ovih radova. Ranije smo to postavljali i na izloge trgovina, sada te radove pokazujemo učenicima u osnovnim školama - kaže Petar. Na kraju radovi završavaju na vitrinama stanova učenika koji su ih i radili. Na te radove ponosni su i djeca, ali i roditelji, koji radove rado pokazuju svojim gostima. Dok je Petar nekoliko godina bio jedini s ovim projektom u Hercegovini, u posljednjim godinama slična radionica pokrenuta je i u Mostaru. Djeca, zanimljivo da je više od trećine djevojčica, umjesto virtualnog svijeta na internetu, sami sudjeluju u kreiranju stvarnog svijeta.

Otkriven veliki lanac prijevara: Varali su ljude preko pozivnih centara