Irski umirovljenik Alphonsus Surplus, iz grada Donegal, prijeći će više od 140 milja na biciklu skupljajući novac za izgradnju modernog kampa i crkve u izbjegličkom naselju Tasovčići kod Čapljine.

Biciklom po svetištima

Neobična i fizički zahtjevna humanitarna misija vitalnog starca završit će dolaskom na poznato irsko svetište Croagh Patrick, koje se nalazi na irskoj planini Murrisk, gdje je često boravio i molio irski svetac i zaštitnik zelenog otoka sv. Patrick. Potpuno sijede brade, ogrnut u fluorescentnu jaknu, na biciklu je prošao velik broj irskih gradova i mjesta, skupljajući novac za svoju humanitarnu misiju, te izazvao veliku pozornost irskih medija. “Recesija i teška vremena u ovoj zemlji nisu ništa u usporedbi s primitivnim uvjetima tih ljudi. Mi smo dugo bili umotani u materijalizam, predugo, moramo učiniti neki napor i pomoći tim ljudima”, kazao je humanitarac Alphonsus Surplus irskim medijima, pojašnjavajući zbog čega želi pomoći izgradnju kampa i crkve u izbjegličkom naselju Tasovčići kod Čapljine. Na ovu ideju, dobrotvornu misiju, kaže, došao je preko sestre Josephine Walsh, irske redovnice, koja još od 1993. godine pomaže izbjegličke obitelji u Tasovčićima. “Postoji 350 obitelji koje svake nedjelje idu na misu koja se služi u kapelici na groblju, uz koju je i mrtvačnica. Sestra Josephine kaže kako joj je žao da ti ljudi zimi kisnu na groblju, a uz to su ljudi koji već godinama žive u siromaštvu. Kako se približava zima, srceparajuće je pomisliti da će oni misu slušati vani u takvim teškim uvjetima”, dodaje Alphonsus Surplus ističući kako će i njegova misija dati rezultat da se tim ljudima konkretno pomogne.

No, stanovnici trošnog izbjegličkog naselja u Tasovčićima različito gledaju na humanitarnu misiju koju već godinama u kampu provodi irska sestra Josephine. Dok jedni njezin humanitarni rad pozdravljaju, drugi ga otvoreno kritiziraju. Među skupinom protivnika nalazi se i Luka Budimir, izbjeglica iz sela Lučići kod Kraljeve Sutjeske, koji je u Čapljinu s dvije vrećice u ruci došao 1993. godine. Iako jedan od raseljenih, trenutno volonterski obavlja funkciju voditelja kolektivnog centra s djecom iz izbjegličkoga kampa, zamjenjujući osobu koja je na trudničkom bolovanju.

Luka Budimir ima 50 godina, distrofičar je i pokretan samo uz pomoć kolica. Ima solidnu mirovinu i ne žali se na svoju sudbinu.

U kampu ima ogorčenih

U razgovoru za Deutsche Welle kaže da je zadovoljan u odnosu na to “kako je moglo biti”, ali je razočaran situacijom u kampu. “Irkinja Josephine Walsh je unijela mnogo zle krvi među nas. Ona je, navodno, časna sestra koja se bavi humanitarnim radom. Već desetak godina dolazi ovdje, gradi vile ‘Karingtonke’, ali najčešće ljudima koji nisu u kampu, novcem koji po svijetu skuplja za nas”, kaže ogorčeno Luka i dodaje kako se zbog toga svi u kampu osjećaju na neki način prevarenim.

“Dolazi ovamo s vrećama novca. Dođe ona i u naš kamp i podijeli nekima tisuću, dvije tisuće eura, ali samo onome kome ona hoće.” “Jeste li je pitali zašto pravi razliku među vama?” – pitam.

“Naravno. Ona kaže da ima viziju koja joj od Boga dolazi i sve radi prema njegovim uputama”, odgovara Luka. O časnoj sestri Josephine ne znaju mnogo. Navodno je časna sestra u mirovini (?), a u Međugorju je doživjela “čudesno ozdravljenje” koje ju je uputilo u misiju humanitarnog djelovanja.

Prema pouzdanim izvorima, izdala je brošuru o svom humanitarnom radu te snimila dva CD-a sa sakralnom glazbom. To je, tvrdi, način na koji skuplja sredstva za beskućnike u BiH. U kampu Tasovčići ne dobivaju socijalnu pomoć. Mnogi imaju mirovine, a oni koji nemaju nikakva redovita mjesečna primanja, rade sezonski, kao nadničari na građevini.

Njemački mediji već upozoravaju građane koji idu na odmor u Hrvatsku. Morate znati što je ‘Meeresrotz’