Komunističke, jugoslavenske vlasti bile su senzibiliziranije za nacionalno pitanje više nego današnje vlasti te su poduzimale mjere kako bi se popravio debalans u raznim institucijama sustava, razvidno je iz dokumenta Informacije o kadrovskim problemima u organima unutrašnjih poslova Socijalističke republike BiH iz 1972. godine.

Strogo povjerljivo

Tadašnje vlasti ovaj dokument, kojemu smo u posjedu, zanimljivo je, potaknule su nakon Hrvatskoga proljeća i prvih pokušaja otpora totalitarnom režimu koji ih je tada ozbiljnije shvaćao nego pojedini današnji režimi diljem svijeta, pa i pojedine političke stranke unutar Bosne i Hercegovine. Ovaj dokument ustvari rasvjetljuje bit Bosne i Hercegovine i potrebu da se ostvare i pojedinačni nacionalni interesi. U opsežnoj informaciji navodi se stanje unutar tadašnjeg Ministarstva unutrašnjih poslova u sklopu kojega je bila redovita policija, ali i Služba državne bezbjednosti. “Nacionalna struktura radnika u organima unutrašnjih poslova u SR BiH u periodu do IV plenuma SKJ /do jula 1966. godine/ bila je izrazito nepovoljna jer su skoro u svim organima bili daleko najbrojniji radnici srpske nacionalnosti. Od ukupnog broja zaposlenih radnika tada je bilo 74,9 % Srba, 8,8 % Hrvata, 15 % Muslimana i 1,2 % ostalih, a prema popisu iz 1961. godine, odnosno stanovništva u SR BiH je 40,3 Srba, 21,1 % Hrvata, 36,8 Muslimana i 1,8 % ostalih”, navodi se u dokumentu koji je označen ‘Strogo povjerljivo’. Pri tome su predstavljeni konkretni planovi kako pokušati popraviti ovaj odnos unutar nacionalne zastupljenosti. Tako je bilo predviđeno da se srpske policajce šalje u mirovinu, raspoređuje na druga radna mjesta kako bi se otvorio prostor zapošljavanja većeg broja muslimana i Hrvata.

“Ovo pitanja je rješavano na više načina, na primjer: umirovljenje ovih radnika koji su ispunili uvjete, bilo po kom osnovu, zapošljavanje jednih u druge organe i organizacije, prijamom novih radnika, premještanjem”, precizira se.

Posebno se ističe kako je stanje kod Hrvata bilo najosjetljivije jer je više nego dvostruko bilo manje zaposlenih u policijskim službama nego što ih je bilo po popisu iz 1971. godine. “Međutim, i u narednom periodu treba obratiti odgovarajuću pažnju nacionalnoj strukturi kadrova, kako bi se ona uskladila s nacionalnom strukturom stanovništva. Razlog ovakvom stanju je u tome što se još uvijek na raspisane konkurse ne javlja dovoljan broj kandidata hrvatske i muslimanske nacionalnosti, a naročito iz zapadne Hercegovine”, precizira se u dokumentu.

Komunistička pouka

Valja, međutim, reći da je značajno ‘povoljniji’ bio odnos po postotku broja službenika UDBA-e iz redova Hrvata u odnosu na policijske djelatnike. I dok je unutar policije bilo svega nešto više od osam posto Hrvata, dotle su u SDB-u činili više od 14 posto zaposlenih djelatnika Službe.

Komuniste je zamarala i činjenica da je mali broj policajaca bio iz redova Saveza komunista.

Za razliku od komunističkih vlasti koje su, suprotno od onoga što se u javnosti vjerovalo, bile osjetljive prema nacionalnom pitanju, dakako u okviru svojih gabarita shvaćanja, današnje pak vlasti daytonske BiH o tome vode računa kao o mrtvom slovu na papiru. Vidljivo je to iz nedavno objavljenih brojki Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske, ali i brojnim ministarstvima unutar Federacije BiH kao što je Ministarstvo kulture. Analize su pokazale da je u skoro svim federalnim ministarstvima manje Hrvata nego što bi ih moralo biti prema rezultatima popisa pučanstva iz 1991. godine.

Takvom logikom razmišljanja vode se i predstavnici pojedinih političkih stranaka iz BiH nakon posljednjih izbora. Tako se nastoje postaviti kao one koje imaju misiju dodijeliti Hrvatima pozicije za koje misle da bi im trebalo dati umjesto da to bude ustavna ili kategorija. Jednostavno, narodni legitimitet ne može se izigravati, jednako kao niti krivotvoriti pripadnost jednome narodu čega smo bili svjedoci i na nekoliko posljednjih izbornih ciklusa. Zbog toga i uspostavu vlasti u BiH, kao i buduće promjene treba na takav način dizajnirati da se trajno izbjegne mogućnost majorizacije malobrojnijih naroda unutar Bosne i Hercegovine.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura