Laganog koraka, ozbiljnog izraza na ‘kamenom’ licu došao je George Chuvalo u pratnji Željka Mavrovića na mjesto koje od jučer krasi njegov spomenik. Dolazak je izgledao kao da ga čeka Muhamed Ali, Foreman, Terell... ili netko od njegovih protivnika iz najboljih dana, a ne spomenik. Još uvijek čvrst, kao da na njemu godine nisu ostavile traga ‘otplesao’ je jednu rundu boksajući s brončanim Georgeom, za brojne televizijske kamere i objektive fotoreportera.
-Polakše Jure, srušit ćeš ga, čuo se glas jednog od mnogobrojnih posjetitelja, koji se ‘prepao’ za budućnost spomenika. Ali bez straha, kako je Chuvalo kazao ‘i unuci mojih unuka, doći će ovdje i vidjeti mene, starog Juru’.
Ponos i sreća
-Jako sam ponosan i sretan da mi je u rodnom kraju postavljen spomenik. Sada će me moji rođaci i prijatelji moći vidjeti svaki dan. Iako ću se vratiti u Kanadu, ovdje će zauvijek biti komad moga srca i moje duše. Dobiti spomenik u mjestu gdje su rođeni moji roditelji za mene je velik trenutak. Drago mi je da je ovoliko ljudi došlo na otkrivanje spomenika, hvala im svima, kazao je George Chuvalo, kojemu su spomenik otvorili predsjednik Skupštine ZH županije Ante Mišetić i bivši europski prvak i svjetski viceprvak Željko Mavrović.
- Puno mi znači da sam otvorio spomenik. Time mi je ukazana čast da sam i ja jedan od onih dobrih boksača, i da sam bio blizu onoga što je George napravio, kazao nam je Mavrović.
Da je bio veliki boksač i kako on kaže, blizu onoga što je George napravio, pokazali su u posjetitelji koji su jučer bili u Ljubuškom. Stotine ljudi poželjelo se fotografirati s njim. Hercegovci nisu zaboravili sve te Mavrovićeve borbe.
- Nije me iznenadilo. S vremena na vrijeme sam znao obići ovaj kraj i uvijek bi bilo ovako srdačno s ljudima. Hercegovina zna cijeniti vrhunskog sportaša, zna cijeniti nekoga tko je učinio nešto za društveno dobro. Ne samo zbog mene nego i zbog Chuvala. Drago mi je da sam bio s ovim društvom. Rijetko se pojavljujem na nekakvim mjestima gdje se okupljaju ljudi, nekakav celebrity mi nije neka priča, ali ovo s je nešto drugo, kazao je Mavrović. Savez tajlandskog boksa BiH muay thai i Klub tajlandskog boksa “Ludvig Pavlović” iz Ljubuškog uspjeli su u svome naumu i Hercegovinu još jednom stavili u središte sportske javnosti.
Težak život
Mavrović se osvrnuo i nekada težak rad ovih ljudi, kojima je ring bio olakšanje.
- Sve je manje fizičkog kretanja, mladi su danas u školama, za računalima, i dalje nastavljaju raditi u uredima, tako ide ova civilizacija. Sport je jedini oblik fizičkog izražavanja, a nekada su ljudi poput Chuvala bili fizički radnici, pa bi borba u ringu bila još samo jedno fizičko izražavanje, ali ne toliko bolno jer ono što rade svaki dan bilo je puno bolnije, zaključio je Mavrović.
