Vjekoslav Jeleč, potpredsjednik Udruge Prsten, u razgovoru za Večernji list govori o Udruzi, položaju bh. Hrvata, Hrvatskom narodnom saboru, ali i svom primarnom poslu - neurokirurgiji.

Vi ste dopredsjednik Udruge Prsten. Što ova udruga trenutno radi kada je u pitanju položaj Hrvata u BiH?

Udruga Prsten je neprofitna i nepolitička udruga bosanskih Hrvata, koja djeluje već šest godina sa sjedištem u Zagrebu i nastala je kao posljedica nerješavanja mnoštva problema koje su imali Hrvati u BiH, prvenstveno u Posavini i središnjoj Bosni, ali i nedovoljnog participiranja u političkom životu na prostoru BiH, kao i u RH. Nastala je iz jedne gospodarske i intelektualne jezgre, skupine dobrih ljudi, koja je bila svjesna aktualne problematike. Ona je u svojoj misiji imala i zadatak povezivanja i organiziranja te očuvanja identiteta, ali i karitativno djelovanje (u prvom redu školovanje i stipendiranje djece s područja BiH). Udruga danas ima oko 180 pravnih subjekata i gotovo 2000 fizičkih članova. Ima velik broj podružnica, zakladu, forum mladih, forum žena, klub znanstvenika, sportsko društvo i čitav niz novih sadržaja s trendom još boljeg ustrojavnaja i povezivanja sa svim relevantnim institucijama, udrugama, klubovima i sl.

Inicijalna organizacija je bila bazirana na 10 općina Posavine, a kako je vrijeme prolazilo, uključivale su se postupno i općine iz središnje Bosne. Poziv je upućen i Hrvatima s područja Hercegovine i znatan broj naših članova je iz te regije, što nas jako veseli. Imamo čak i članove iz Hrvatske koji nemaju nikakve veze s BiH jer im se sviđa način našeg razmišljanja i djelovanja. Svjesni smo važnosti zajedničkog djelovanja i povezivanja.

Kako za sve treba vremena, jasno je da ni jedan veliki projekt nije moguće napraviti preko noći, pa tako ni za godinu dana. U svom radu otvoreni smo za kontakte sa svim ljudima dobre volje, kojem god narodu pripadali. Prije 2-3 godine je u medijima u BiH bio objavljen jedan zlonamjeran i neistinit članak koji nas je uistinu rastužio, prezentirajući nas na vrlo ružan i zavjerenički način te podgrijavajući nacionalne netrpeljivosti. Naš način razmišljanja je najbliži riječima engleskog reformatora Jeremyja Benthama koji je rekao: “Ako hoćeš da ti bude dobro, potrudi se da drugima oko tebe bude dobro. Da bi drugima oko tebe bilo dobro, oni moraju imati dojam da ih voliš. Da bi imali dojam da ih voliš, ti ih uistinu moraš voljeti!“ Ili u najmanju ruku biti dobronamjeran i prijateljski...

O Prstenu bi se jako puno moglo govoriti, no smatram da je u vremenu koje dolazi jako bitno imati što kvalitetniji izvaninstitucionalni blok sa dobrom suradnjom svih klubova, udruga, društava jer će se kroz dijalog stavovi profilirati i bolje razumjeti stvarna potreba običnog čovjeka, a onda kroz institucionalno djelovanje to i realizirati. Pod našim pokroviteljstvom 15. rujna 2011. godine u Zagrebu je održan okrugli stol pod nazivom “Položaj hrvatskog naroda u BiH - stanje i perspektive“ na kojem su razmotrene, kroz dvije panel-rasprave, krucijalne teme iz političkog, ekonomskog i socijalnog života u BiH. Sudjelovali su brojni eksperti iz navedenih područja, kao i visoki dužnosnici. Ovo je inicijalni okrugli stol i nastojat ćemo u daljnjem tijeku organizirati i pozvati predstavnike i dužnosnike svih stranaka te da kroz dijalog pronađemo najbolja rješenja.

Koliko uopće, pored svojih obveza, uspijevate pratiti zbivanja u BiH, u prvom redu politička?

Trudim se imati što više informacija o zbivanjima u svijetu, Hrvatskoj i u BiH, ali naravno da to iziskuje puno vremena. Smatram da je dosta problema s kojim se susrećemo samo odraz globalne priče i da je ishodište problema negdje drugdje, što dakako ne isključuje našu odgovornost.

Kakav je Vaš stav i mišljenje o politici općenito?

Želim vjerovati da su mnoge stvari proistekle iz neznanja i nerazumijevanja drugih, što najbolje govori i sama Kristova rečenica: “Oprosti im, Gospodine, jer ne znaju što čine.“ Ovo Vam se možda čini nepragmatično filozofiranje, ali moramo biti svjesni da univerzum ima svoje zakonitosti funkcioniranja i narušavanje cjelovitosti ima posljedice u svim sferama i pretače se iz sustava u sustav.

Politika je danas u svijetu, pa tako i kod nas, opterećena negativnim predznakom i tako je i obični, mali čovjek, doživljava. Ona bi vođena moralnim načelima, trebala biti u službi čovjeka i zajednice, što nije slučaj. Da bi politika odgovorila tim načelima nužan je holistički pristup. Makiavelistički pristup je danas aktualan. Koncept i učenje koje je zagovarao Lao Tzu u svom djelu „Put kreposti ili vrline“ gdje je slika vladara iz današnje perspektive teško shvatljiva i praksa je još uvijek ne prihvaća, stara je dva i pol milenija i ukoliko ne bude uvažena, svijet neće vidjeti sreću... Nedostatak duhovne prakse u svakodnevnom životu na svim razinama društva, učinio je politiku onakvom kakva ona danas jeste. Idealna politika i realna politika danas su toliko udaljene, a posljedice toga vidimo jasno u svim sferama života. Po Ghandiju, na djelu je sedam civilizacijskih smrtnih grijeha: bogatstvo bez rada, užitak bez savijesti, znanje bez karaktera, poslovanje bez ćudoređa, znanost bez ljudskosti, vjera bez žrtve i politika bez načela i morala. Moje duboko uvjerenje je da su tenzije blizu kritične točke i da je sukob neizbježan. Svijet i društvo su toliko polarizirani da će teško proces ići dalje, a da se ne uključe samoregulacijski mehanizmi.

Što se tiče našeg podneblja, BiH kao zajednica triju konstitutivnih naroda čini 1 posto Europe (što je opet skoro 1/3 Kine ili Indije, a na globalnoj razini čini beznačajan čimbenik). Kolektivna svijest te zajednice opterećena je sa toliko negativne energije da iz „bosanskog lonca“ nismo u stanju od drveta vidjeti šumu i razumjeti fazu u kojoj se svijet nalazi, kao i probleme u kojima pliva. Malo zdravog razuma bi svima dobro došlo. Na djelu je mišljenje i logika bez logike „Najvažnije je da susjedu crkne krava!“, a dok se mi budemo svađali, drugi će pobrati orahe.

Pojam cjelovitosti, kao univerzalni pojam, neobično je važan (Holy - svet, cjelovit), a podijeljenost je isto što i nesavršenost u najširem smislu te riječi!

Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju oko 20 stranaka, a u Hrvatskoj gotovo 120 kroz koje realiziraju svoje političke interese. Veličinu tog rascjepa mislim da nije potrebno objašnjavati.

I svaki od tri naroda ima svoj rascjep i svoje opterećenje u toj priči koja se živi na početku trećeg milenija. Nikoga baš ne interesira konkurentnost na svjetskom tržištu rada, niti velika nezaposlenost i svi misle da će onaj drugi imati više problema pa se time tješe.

Duhovna teorija nas uči u svim religijama: „Tko učini (ili ne učini) svom bližnjem, meni je učinio“ (ili preneseno - sebi je učinio). Krug dobra ili zla se brzo zatvori i dolazi na naplatu.

Naša kultura stavlja samoisticanje ispred uklapanja, analizu pred sintezu, racionalno znanje pred intuitivnu mudrost, znanost pred religiju, natjecanje pred suradnju, ekspanziju pred očuvanje itd. Ovaj jednostrani razvoj je stigao u opasnu fazu. Posljedica je kriza društvenih, ekonomskih, moralnih, duhovnih mjerila koji nužno moraju uključiti samoregulacijske mehanizme (evolucijske ili revolucijske).

Hrvatima u Bosni, a to je svima jasno, treba zajedništvo i solidarnost kao i stvaranje zajedničke političke platforme u djelovanju i integriranju u okvire BIH, a potom u Europsku zajednicu. Kao što je važan pravi oblik institucionalnog organiziranja i života, jako je važno razvijati i tzv. izvaninstitucionalni oblik kroz zajednice, klubove, udruge što će itekako biti važno u vremenima koja dolaze i koja zasigurno neće biti laka.

Mislite li da Hrvatski narodni sabor u BiH ima snage popraviti položaj Hrvata u BiH?

Hrvatski narodni sabor je dobra ideja i može biti jezgra okupljanja i polazišna osnovica u stvaranju zajedničke političke platforme Hrvata u BiH. Brojne su važne udruge koje djeluju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini koje je nužno uključiti. U završnoj je fazi projekt i njegova provedba “Strategija odnosa RH s Hrvatima izvan Hrvatske“. Izrada strategije odnosa za dijasporu je bitan element u obličavanju tog rješenja.

Koliko uspijevate održati veze s ljudima iz svog kraja i šire?

Vrlo često sam u Bosni i Hercegovini, često dolazim u Usoru, Tuzlu, Sarajevo i jako to volim. U Usori (Makljenovcu) žive moji roditelji i moja sestra, tamo je moj dom, tamo sam rođen, tu je i šira obitelj i mnogo prijatelja s kojima se volim sresti i razgovarati.

Koristim svaku priliku da odem u Bosnu i Hercegovinu. Volim pozitivne i dobronamjerne ljude, ma tko oni bili i kojoj vjeri i rasi pripadali. Humanizam je jedno od mojih načela, a suosjećajnost držim izuzetno važnom karakternom osobinom i sretan sam kad sam u kontaktu s takvim ljudima. Nažalost, svijet nije savršeno mjesto, a često se moramo susretati i ovisiti o lošim ljudima i u svakodnevnom životu.

Kako kaže Ivo Andrić, “čovjek je dužan svom zavičaju. I uvijek sam smatrao da je to jedini dug koji čovjek ne osjeća kao obvezu i koji svatko od nas treba plaćati kako najbolje zna i koliko god može, iako sa stalnim osjećanjem da ga potpuno i do kraja nikad neće moći vratiti.“

Često citiram i jednu misao Hermana Hessea koji kaže: „Povijest svakog čovjeka je važna, vječita, božanska... Zato je svaki čovjek vrijedan pažnje. U svakome pati stvorenje, u svakome se Spasitelj razapinje na križ.“ Ljudski život jedino tako i ima smisla, a taj svjetonazor se nužno izgradi kroz moj svakodnevni posao.

Imate reputaciju vrhunskog neurokirurga. Koliko je zapravo težak Vaš posao?

Radim u KB-u Dubrava na Neurokirurgiji s izuzetno kvalitetnim kolegama. Neurokirurgija traži timski rad i interdisciplinarnost. Ovaj prostor (i Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska) ima doista jako kvalitetnih neurokirurga i liječnika, a sam posao je uistinu zahtijevan i odgovoran.

Čovjek ga mora voljeti da bi ga mogao raditi, a mora biti dovoljno pošten i prema sebi i prema drugima. Nitko ne zna sve, svatko se uglavnom bavi jednim područjem, a smatram jako važnim koliko se unosite u bilo koji posao koji radite. Svakodnevno učenje na svim segmetima života formira čovjeka, pa tako i neurokirurga.

Prema Vašem mišljenju, može li jedna osoba biti vrhunski stručnjak u medicini i baviti se politikom?

Politika je svakodnevna sastavnica života, ne mislim da je to nešto mimo njega. Ima jako važne reperkusije na naš život.

I po samoj definiciji SZO: “Zdravlje je stanje potpunog, fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne odsutnost bolesti i staračke oronulosti.”

U nedavnom pitanju Dražena Budiše “idu li doktori u politiku zato što najbolje znaju što narod boli?“, odgovorio sam da je to samo djelomično točno i da postoji puno razloga za takav angažman. Njihova spoznaja o vrijednosti je cjelovitija jer kroz smrt daleko bolje razumiju život, imaju mogućnost u politiku unijeti nove kvalitete, a kroz dugogodišnji rad u medicini, dosegnu i određenu životnu zrelosti. Dosta toga se može ako se hoće, a isto tako možemo naći mnogo razloga i opravdanja da nešto ne učinimo.

Danas mislim da kao nikada do sada, politika traži žrtve i odricanje i to nije lagan posao.

Pokušat ću svoja ljudska i politička uvjerenja prezentirati kroz angažman u HSLS-u gdje se kandidiram za Hrvatski sabor u 2. izbornoj jedinici na listi Darinka Kosora.

Imate li kontakte sa SKB-om Mostar, pratite li razvoj ovoga kliničkog centra?

Povremeno. Svaka prilika će me veseliti i nadam se da će toga u budućnosti biti još više.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura