Ratne 1994. Franjevački samostan u Fojnici prvi je put posjetio Nijemac Heribert Hoelz. U BiH ga je dovela želja da pomogne nepoznatim ljudima pogođenim ratnim stradanjima jer je i sam, kao dvogodišnji dječak, 1944. ostao bez oca i odrastao obilježen ratnom tragedijom. Teško djetinjstvo, kaže Hoelz, jedini mu je motiv za pomaganje potpuno nepoznatim ljudima u BiH.
Podijelio ljudima
- Sa suprugom Ursulom i suradnicima sam prikupio 2,5 milijuna eura, te još toliko u robi i materijalu, i sve to podijelio različitim ljudima za različite projekte u BiH, od pomaganja Terapijske zajednice za liječenje ovisnosti u Aleksandrovcu kod Banjaluke, preko pomoći pučkim kuhinjama, poljoprivrednim zadrugama, dječjim vrtićima, bolnicama, bogoslovijama i domovima zdravlja, do kumstava višečlanim obiteljima, pomoći u nabavci stoke i poljoprivrednih strojeva povratnicima, kaže on. Trebala bi tri dana za prisjetiti se barem glavnine dobročinstava Heriberta i njegove supruge Ursule Hoelz. S koliko su srca i duše to radili, svjedoči samo jedan primjer koji je ispričao fra Tomislav Trogrlić: - Našim prijateljima nije teško skupljati neobrano voće, s dozvolom vlasnika naravno, spravljati marmeladu i prodavati je i na taj način skupljati novac za ljude u BiH. To navodim samo da dočaram o kakvim je osobama riječ, a zapravo nema riječi kojima bi se opisalo takvo humanitarno djelovanje. Treba reći kako i poslije 20 godina, premda interes za pomoć stanovništvu BiH u Njemačkoj opada, par Hoelz ne posustaje i pronalazi donatore i motivira Nijemce da otvore srce i omoguće, recimo, opstanak Caritasove pučke kuhinje u Zenici ili projekta kumstvo za ugrožene višečlane obitelji.
Emocije franjevaca
Ni najmanje ne čude emocije s kojima su Hoelza dočekali fojnički franjevci kojima je darovao torbu u kojoj je donosio novac za pomoć stanovništvu BiH, a radi se o milijunima eura. Torba ostaje kao eksponat u muzeju Franjevačkog samostana, kao dokaz nesebične ljubavi prema ovdašnjim ljudima koju su pokazali Heribert i Ursula, ali i drugi Nijemci.
